Rade Petrović, doživio je dvije velike porodične tragedije, ali i bolest sina, a sa svim u životu suočio se hrabro.
– Supruga Olga je imala bubrežni nefritis. Otkrili su joj ga kada je rodila mlađeg sina Zorana. To je krenulo malo, pa je poslije bilo sve lošije i na kraju nikako. Mjesec dana prije nego što je umrla Olga, razboli nam se Zoran. Bio sam kod Radeta, probao neke pjesme, kad me je zvala Olga i rekla da dođem brzo jer Zoranu nije dobro. Sreća, to je bilo blizu, ja odem, a on sjedi za stolom, uzima hranu. Sjedi, stavlja hranu u usta, pa pljune, imao je taj neki čudan pogled. Nešto prije toga pjevao sam bolesnicima u „Lazi Lazareviću“ i odmah uzmem i okrenem ljude tamo u bolnici. Dobio sam jednu sestru koja mi je rekla da ga odmah dovedem, bez obzira na to što je nedjelja i maltene nema nikoga. Odvedem ga ja tamo, pitali su me da li uzima drogu, znao sam da ne uzima. Onda su ga uveli samog unutra. Izlazi doktor i kaže da mora da ostane u bolnici. Tamo je bio tri dana i onda su ga prebacili u Padinsku skelu. Ustanovili su mu šizofreniju. Za Dragana, Olgu i mene ti dani su bili strašni. Olga je samo plakala što se to desilo njemu koji je tek počeo život i ništa od života neće imati… – pričao je on i dodao:
– Tako je i bilo, niti je sposoban za rad, niti za porodicu, ni za šta… Preko „Jugoleka“ završio sam da Olga dobija materijal za dijalizu i dijalizirala se sama u kući. Jednom mjesečno su nam sve donosili. Kada je Zoran bio u bolnici, to je bila ‘87. godina, strašno jaka zima. Išao sam da obilazim Zorana svaki dan od podneva do pet po podne. Zoran, koji je igrao fudbal s reprezentativcima, oslabio je toliko da mu je koža visila. Olga mu je svaki dan spremala supu u termosu i hranu, odlazio sam i hranio ga, jer drugačije nije htio da jede. Šetao sam sa njim po onim dugim, uskim hodnicima od po sto metara. Davao sam poklone, podmićivao sam ih tamo. Bio je u posebnoj sobi, gdje su sestre imale staklo i stalno je bio pod njihovim nadzorom.
“Supruga mi je umrla na rukama”
Supruga je pjevaču umrla na rukama.
– Sedam dana nakon što je sin Dragan došao iz vojske čekao ga je posao u školi. U to vrijeme nisam ja mnogo ni pjevao, nisam uopšte mogao. Olga ili ja odemo, uvijek odemo i kupimo one sokiće za bebu i nosimo mu to sa hranom. I taj dan sam htio da ustanem i da odem po te sokove, a meni Olga kaže: „Lezi, odmaraj se, ja ću sada da se dijaliziram, a neka Dragan ode do posluge.“ Dala mu je pare i on je otišao, kada se vratio, majka mu je bila mrtva. Na rukama mi je umrla. Kada je rekla: „Jao Rade, jao“, ja sam je prihvatio i već je bilo gotovo. Kasnije su mi rekli da je ona pomjerila braunilu i da joj je sva tečnost iscurila ispod kože. Još tada su rekli da moraju da je operišu i da će biti „čvrsto“. Jedva su je probudili poslije te operacije. Tada mi je rekla, kada smo izlazili iz bolnice: „Svih osam sa kojima sam ležala je umrlo, red je i na mene. Samo mi je teško, ne znam kako ću bez vas.“
– Bio je problem reći Zoranu, on se oporavljao, prebacili su ga u stacionar. Doktor nije bio za to da mu se odmah kaže, rekli su mu da sam u Sarajevu na tezgi dok sam organizovao Olgi sahranu. Cijela estrada je bila na sahrani moje Olge, i čim smo je sahranili, šurak i ja se presvučemo i pravac po Zorana. Predosjećao je da nešto nije kako treba, a ja sam mu rekao da joj nije dobro i da doktori kažu da će majka možda da mu umre. Nakon nekoliko dana njegov ljekar nam je rekao da moramo da mu kažemo. Njemu su ljekari saopštili i on je počeo da jauče. Tada sam ga izveo iz bolnice. Rekao sam šta god da bude, ja mog Zorana više ne vraćam tamo. Kada sam ga izveo iz bolnice, imao je 41 temperaturu. Dvije noći i dva dana sam sjedio u fotelji pored njega i palio televizor da slučajno ne zaspim. Tog drugog jutra on je trebalo kao i uvijek da u pet sati popije lijek, ja zaspim. Odjedanput čujem Olgin glas: „Rade, pet sati je, treba Zoki lijek da popije.“ Ja se trgnem i vidim na satu stvarno pet… Poslije neko kaže da ne postoji to nešto, ja vjerujem da postoji.
Najteži životni udarac
Rade Petrović nažalost je doživio najteži udarac – sahranio je rođeno dijete.
– Stariji sin Dragan umro je prije tri i po godine. On je bio profesor gitare u muzičkoj školi. Odjedanput, za osam dana je otišao. Aneurizma na mozgu, pukao mu je krvni sud… U životu me najviše održava taj moj sin što je ostao živ, a najviše me brine to što on nije sposoban ni za šta. On ništa na ovom svijetu nije zgriješio, jedna divna osoba, miran momak. Od svih ovih lijekova sada je i tremor dobio – rekao je pjevač, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu