On jeste bio probematičan, neradan, nevaspitan, malo luckast kao i cijela porodica, potkradao je roditelje, posebno dedu Miloša i babu Milanku sa poljoprivrednom penzijom, koje je otjerao u dug od 200.000 dinara, ali nije bio kavgadžija. Zato smo svi u šoku – pričaju starješine sela Slobodan Stojanović i Zoran Ilić.
I u Centru za socijalni rad u Leskovcu, gdje su Ilići živjeli kao podstanari, kažu da je Miloš bio najnormalniji u toj porodici, prenosi Blic.
– Mi ga jednostavno nismo imali na evidenciji, nismo imali problema s njim, a naknadno nam je rečeno da ni u školi s njim nisu imali problema osim što je izostajao sa nastave i što je dolazio neuredan – kažu za Blic u Centru za socijalni rad u Leskovcu, gradu u kome su Predrag Ilić preselio poslije razvoda sa prvom suprugom koja mu je rodila troje djece.
Prema policijskom saopštenju, Miloš je svog oca Predraga Ilića (1975), maćehu Danijelu Radojković (1977), sestru Anu Ilić (2001), koja je bila u poodmakloj trudnoći, i polusestru S. R.(2008) ubio sjekirom. Zločin se dogodio u podstanarskoj kući u centru Leskovca u Ulici Ratka Pavlovića.
Smrt je izbjegao njegov rođeni brat, petanestogodišnji dječak koga je leskovački centar za socijalni rad smjestio u specijalizovanoj socijanoj ustanovi još marta 2019. godine.
Izvor takođe kaže da je cijela porodica ubijena na spavanju, ali da je Predrag pružao otpor. Drugačije informacije stigle su do mještana u Granici, a u Garnici je 90 posto Ilića i svi su u srodstvu.
– Nama su ispričali da su ženska djeca mnogo vrištala, ali da ih izgleda niko nije čuo. Jao, pa kako je mogao da ubije u trudnu sestru, pa on je ubio i bebu u njenom stomaku – pitaju se rođaci.
I o motivima zločina se još uvek nagađa, budući da se Više tužilaštvo u Leskovcu još nije oglasilo. Ono što se iz nezvaničnih nadležnih izvora može čuti to je da je Miloš “upao u žutu minutu” poslije svađe sa ocem i maćehom zbog novca. Navodno mu je nedostajao novac za cigarete i izlaske, ali mještani kažu da je to kod njih bila česta tema i dodaju da je Miloš imao loše odnose s maćehom.
– Maćeha ih je malteretirala, to se moglo vidjeti golim okom – tvrde Stojanović i Ilić.
Policija je na mjesto zločina izašla 10. maja oko 14 sati, pošto se, kako se nezvanično navodi, Miloš prijavio sopstveni zločin. Postavlja se, međutim, pitanje gdje je proveo desetak sati od maskara svoje porodice do predaje?
Mještani Granice pričaju da je, navodno, odmah poslije tragedije otišao kod rođene sestre njegovog dede Miloša, koja živi u Leskovcu.
– Kada ga je vidjela krvavog pitala je ko ga je prebio, a on joj sve priznao. Vjerovatno ga je ona nagovorila da se preda policiji – rezonuju seljani.
Inače, Miloš je rasao u siromašnoj i disfunkcionanoj porodici. Iako Predragov otac ima šest hektara imanja, on nije volio da obrađuje poljoprivredu. Poslije odlaska iz očeve kuće postao je korisnik socijalne pomoći u Bojniku, odakle se odjavio i prebacio u leskovački centar prije nekoliko godina da živi od socijale i povremenih poslova.
– Porodica je primila redovnu socijalnu i povremnu dodatnu novčanu pomoć, ali nikada nije bilo nasilja u toj porodici – kaže direktor Centra u Leskovcu Predrag Momčilović.
Opština Bojnik im je svojevremeno besplatno, u susjednom selu, ustupila opštinski zgradu za stanovanje, angažovala je Predraga na sezonskim poslovima, ali njega nigdje “nije držalo mesto”. Preselio se u Leskovac, gdje je dvoje starije djece završilo srednje škole, a on se nekoliko puta u međuvremenu ženio i promijenio mnogo podstarskih kuća i stanova.
Kasnije se starija kćerka udala pa razvela, potom se zajubila u nekog iz Smederevske Palanke, odakle je njena maćeha i s njim zatrudnila.
– Predrag je svuda za sobom ostavljao žene i dugove. A njegova prva žena bila je i posljednja. Prvi put se njome oženio i doveo je u selo, pa su se brzo razveli. Poslije smo čuli da su ponovo zajedno a da je ona u Smederevskoj Palanci ostavila troje djece. Dobili su kćerku i živkeli u vanbračnoj zajednici – pričaju rođaci nesrećene porodice.
Priča se da je veći dio porodice imao pshičke probleme, računajući i Miloševu majku, koju Leskovčani često viđaju kako prosi po ulicama, ali i maćehu. Međutim, za te tvrdnje nema i zvanične potvrde.
Seljani pričaju da se u porodici Ilić još jednom koristila sjekira u nasilničke svrhe. Navodno je deda Miloš, po kome je unuk dobio ime, pokušao sjekirom da ubije svoju suprugu, pa je zbog toga bio na pshijatrijskom liječenju.
U vrijeme dok smo mi bili u selu, Miloševi baka i deka nisu znali za tragediju. Čekali su da iz Beograda dođe njihov drugi sin, čovjek o kome mještani i rođaci imaju samo reči hvale.
– Sinoć je bila policija da mu pod nekim izgovorom uzme porodičnu pušku, vjerovatno iz straha da nešto ne napravi ako slučjano sazna da je sve izgubio, ali su svima nama zaprijetili da ne smijemo da mu kažemo – pričaju.
– Jeste su nekako bili svi luckasti, jeste Miloš dedi krao i novac koji mu je sin iz Beograda slao, ali, zaboga, nisu zaslužili ovakvu sudbinu. Mi smo ovdje svi rođaci, pa kada smo čuli vijest svi smo plakali. Danas se osjećamo kao da nas je voz pregazio. Miloš je jake građe, ali i otac mu nije slab. Prsto ne mogu da shvatim kako je uspio sve da ih savlada i pobije – priča starac Srba Ilić, koji je zaobilazi oko kuće rođaka, nesrećnih ilića.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu