Ono što ju je najviše pogodilo kao osobu jeste činjenica da niko nije prišao da joj pomogne nakon što je uspjela da pobjegne od napadača.
– Tražila sam pomoć, ali niko nije stao – rekla je ona drhtavim glasom.
Pakao koji je preživjela započeo je nakon prijatne večere sa prijateljima. Šetala je ka stanici Termini, gdje je trebalo da uhvati autobus za povratak kući. Manijak je u tom trenutku zaskočio i počeo da je gura ka podzemnom prolazu.
– Osjetila sam kako me neko pritiska sa leđa. Držao me je čvrsto jednom rukom i odvukao u podvožnjak – ispričala je za “Il Messaggero.
Lice joj je još natečeno, a bolove osjeća u cijelom tijelu. Pakla koji je prošao sjeća se do najsitnijeg detalja.
– Bilo je pakleno: sve je bilo mračno. Ležala sam na zemlji i osjetila sam da su ispod mene bile neka ćebad i pokrivači. Sve je bilo crno. Nedugo zatim, upalio je svjetlo na svom telefonu, i u tom trenutku sam vidjela gomile smeća i napuštene stvari svuda unaokolo. U jednom trenutku, tokom napada, napadač je uključio svjetlo na telefonu, “možda da me bolje vidi,”. Ne znam ni koliko sam dugo bila u tom užasnom mjestu. Mislim da je prošao sat, ali činilo se kao vječnost. Bila sam nepomična, nesposobna da uradim bilo šta. Osjećala sam se bespomoćno i bojala se da, ako reagujem, može da me povrijedi – rekla je ona,
Tokom napada osjetila je veliki strah od smrti, vidjela je staklene flaše i noževe u podvožnjaku, pa je rizik pokušaja bjekstva bio prevelik.
– Mogao je da me pokuša ubiti. Bilo je užasno: dok me je zlostavljao, stalno mi je govorio neizrecive stvari – prisetila se.
Vrištala i dozivala pomoć – niko je nije čuo
U agoniji je dozivala pomoć, međutim, niko je nije čuo. U prolazu gdej ju je migrant iz Maroka silovao, a koji je godinama napušten, žive samo skitnice i problematični likovi.
– Vrištala sam iz sveg glasa, ali niko me nije mogao čuti jer je podvožnjak napušten. Ono što me zaista ljuti je to što je taj prostor, kao i mnogi drugi podvožnjaci u Rimu, beskoristan i opasan. Nisu korišćeni godinama. Zbog toga nisu korisni za prelaz i samo ih koriste skitnice i loši momci koji tu žive i rade ovakve stvari. Trebalo bi ih zatvoriti kako niko ne bi mogao da uđe, ili ih preurediti. Ovako predstavljaju samo opasnost. Apsurdno je da u Rimu postoje ovakva ‘ničija zemljišta’ gdje svako može da radi šta hoće – rekla je ona bijesno.
Uspjela da pobegne, ljudi joj nisu pomogli
Na kraju, uspijeva da pobjegne. Tu je doživjela novi šok.
– Iskoristila sam njegovu nepažnju da pobjegnem. Dok se oblačio, zgrabila sam svoju odeću i počela da trčim što sam brže mogla. Počelo je da sviće, na ulici je bilo nekoliko ljudi. Vrištala sam i pokušavala da zaustavim automobile koji su prolazili, ali ništa. Niko mi nije pomogao. Možda su mislili da imam loše namjere jer sam bila prljava, sa razmazanom šminkom i zgužvanom odjećom. Ali ipak, apsurdno je ne pomoći ženi. Ravnodušnost ljudi me je zaista povrijedila – rekla je ona na kraju potresne ispovjesti, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu