Možda najgori događaj jeste zatvaranje porodilišta u Temišvaru prošle godine jer se praktično srušilo na ljekare i pacijente. Trudnice sada moraju da idu da porode u privatnim bolnicama ili da idu u druge okruge.
– Prostor više nije siguran. Podupiru ga ovi metalni stubovi, inače postoji rizik da se sruši – kaže Mihaela Tunesku, neonatolog.
Inače, porodilište u Temišvaru poznato je kao Centar za intenzivnu neonatološku terapiju i jedini je u zapadnom dijelu zemlje. Samo na tom mestu mogu se spasiti najmlađa deca koja dolaze na svet.
Od 1970. godine, porodilište Odobesku, u Temšvaru, radi u ovoj staroj zgradi koja ima gotovo 130 godina.
– Standardi po kojima radimo su svjetski, ali uslovi u kojima radimo, mogu sa sigurnošću reći, i sa najvećom iskrenošću, su iz prošlog vijeka. Tužna sam i imam želju da vrištim jer nas niko ne čuje – kaže Mihaela Tunesku.
– Na neki način će to biti rešeno, znate zašto? Zato što će zgrada da padne na nas – vjeruje Gabriela Olariu, šef neonatologije.
Godinu dana kasnije zgrada je zaista pala. I ništa se nije uradilo. Zapravo, nešto jeste. Bolnica je potpuno zatvorena.
– 1992. godine sam imala sve papire za odlazak u inostranstvo, stipendiju, sve što želite, imala sam i stan. I ostala sam. Zašto? Da bi se rugali nama. Nije ljudski da djeca nemaju gdje da se rode. Samo politički egoizam. Ali ne želim da budem član bilo koje stranke, želim da majke imaju pravo da rađaju normalno. Da idu na sigurno mjesto. I to što prije – dodaje Gabriela.
Nakon dva i po mjeseca nije bilo nikakvih pomaka. Zapravo jeste, potpisan je ugovor prema kojem bi porodilište trebalo da funkcioniše u prostorijama privatne bolnice. I to je sve.
Nekoliko mjeseci kasnije, na primer, šef odeljenja za anesteziju i intenzivnu terapiju konsultuje pacijente u ambulanti, u ginekološkoj klinici. Njegova kancelarija je negdje u podrumu. Novinari rumunskog Observatora nisu smeli tamo da uđu sa kamerama. U takvim uslovima, doktorka Gabriela još uvek može da leči svoje male pacijente. A, imala ih je mnogo do sada.
– Sjećam se situacije našeg dječaka. Imao je 450 grama, tako… Da, držala sam ga u ruci. A sada ima godinu dana. Zove se Liam. Liam znači pobjednik – priča majka Loredana Purcaru.
Otac Daniel je obećao da će nešto ispuniti i to je uradio
Nakon što je otišao sa svojim novorođenčetom iz ove zgrade, Daniel Skipor je odlučio da nešto mijenja. Nešto što država nije mogla da uradi tokom godina. Okupio je nekoliko volontera i zajedno su renovirali odjeljenje za neonatologiju.
– Renoviranih 400 kvadratnih metara služilo je tokom pet godina mnogoj deci koja su imala koristi od tih uslova – kaže Daniel, otac prevremeno rođenog deteta.
Ali uzalud. Zgrada je sada zatvorena, zajedno sa renoviranim odjeljenjem.
– Ne verujem da je neko lično kriv što je bolnica zatvorena, bilo je normalno da se desi. Govorimo o zgradi iz 1897. godine – kaže Mihaela Țunescu, neonatolog.
– Nažalost, to je slučaj sa celom zemljom. Nisu izgrađene nove bolnice. Situacija je turbulentna, turbulentnija nego ikada. Veoma je teško izgraditi bolnicu – dodaje Gabriela Olariu, šef neonatologije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu