Vaspitač je saslušan, a djevojčica od koje je tražio da se slika gola je, ustvari, izmišljen lik, stvoren s ciljem da se upecaju potencijalni pedofili, saznaje Srpskainfo.
Ova situacija je, međutim, potvrdila ono na šta stručnjaci odavno upozoravaju: da pedofili žive među nama pod maskom čestitih i uzornih članova zajednice.
To što djecu upozoravate da “ne uzimaju bombone od nepoznatog čike” neće im mnogo pomoći, jer opasnost prijeti od bliskih i poznatih ljudi, u koje djeca imaju povjerenje. Djecu najčešće seksualno zlostavljaju bliski rođaci, nastavnici, komšije ili porodični prijatelji, navodi se u izvještaju Ombudsmana za decu RS.
Predrasuda je da su seksualni zlostavljači kriminalci, ovisnici ili beskućnici, koje je lako prepoznati. Naprotiv, to su uglavnom ljudi koji izgledaju normalno, često imaju zanimanja ili poslove u vezi s djecom, a nerijetko su porodični ljudi i imaju djecu – navodi se u tom izvještaju.
“Ljubazni su, znaju sa djecom”
Nada Grahovac iz ove institucije dodaje da su “počinioci najčešće lica za koje niko i nikada ne bi rekao da bi to uradili: ljubazni su, znaju sa djecom, obmanjuju ih i manipulišu njima, a na kraju ih ucjenjuju”.
– Ako djevojčici od šest godina prijetite da će joj umrijeti majka ako bilo kome kaže šta se dešava, naravno da će ćutati – kaže ona.
Aleksandra Štrbac, izvršna direktorka Omladinskog centra “Zdravo da ste”, objašnjava da je to uobičajen model ponašanja seksualnih nasilnika, ne samo kod nas nego i u svijetu.
– Ti ljudi imaju posebne maske, oni mogu biti čak izrazito dobri i susretljivi, kako bi od sebe otklonili svaku sumnju i kako bi nesmetano mogli da rade to što rade – kaže Aleksandra Štrbac.
Tabu
Priznaje da takve nije lako prepoznati, ali kada se pojavi makar i najmanja sumnja treba je prijaviti policiji, tužilaštvu, Centru za socijalni rad ili školi.
– Bitno je da postoji sistem reakcije, ali on kod nas ima slabih karika, pogotovo u manjim sredinama, gdje su ovakve stvari tabu, pa niko “neće da se petlja” u to – dodaje ona.
Razgovori sa djecom, vođeni na ovu temu 2010, pokazali su da “politika nemiješanja” nije karakteristična samo za male sredine.
– Djeca starijih razreda osnovne škole su izložena čak i seksualnom uznemiravanju od strane nastavnika. Ćute o tome, jer smatraju da im u školi niko ne bi vjerovao. Govorili su: “Mi kad bi ga kamerom snimili, u školi bi rekli to nije istina, oni nas u školi smatraju glupima” – navodi se u izvještaju OC “Zdravo da ste”.
Aleksandra Štrbac tvrdi da je bitno da se djeci vjeruje i da postoje SOS linije na koje oni mogu, u svako doba dana i noći, prijaviti pedofiliju, a da se ne izlažu podsmijehu ili nasilju.
– Mi imamo samo Plavi telefon, koji nema sigurno finansiranje, ne radi noću i održava ga Udruženje “Nova generacija”, mada bi to trebalo da bude odgovornost države – kaže ona.
Čak i kad zbog stida ili straha ćute o paklu kroz koji prolaze, djeca ponašanjem šalju jasne signale. Pretjerana agresivnost ili povlačenje, noćne more, poremećaj u ishrani, bježanje od kuće, problemi u učenju, znaci su da postoji ozbiljan problem, koji valja prepoznati, upozorava Nada Grahovac.
Kad tata zlostavlja kćerku
Nada Grahovac tvrdi da je bitno pažljivo slušati svoju djecu i pratiti njihovo ponašanje.
Navodi primjer jedne “idealne porodice” u kojoj je otac seksualno zlostavljao malu kćerku i prijetio joj da će, ako ikome kaže, otići od kuće. Kad je polazeći na trening otac jednog dana rekao “ja odlazim”, kćerka je pitala “zašto tata, nikom ništa nisam rekla”.
Ta rečenica je bila sumnjiva majci, pa se obratila nadležnoj instituciji. Otac je osuđen.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu