Ipak, Pored muzike, njena velika ljubav je i poslastičarstvo, u kom se oprobala još kao sasvim mala djevojčica.
– Imala sam bezbrižno i srećno djetinjstvo u Kragujevcu, gdje sam se rodila septembra 1963. godine. Moji roditelji, otac Vojislav i majka Gordana, trudili su se da mom tri godine starijem bratu Milutinu i meni pruže najbolje što mogu. Bili su strogi, ali na tome sam im zahvalna. Vaspitali su nas da budemo pošteni i iskreni, kakvi su i oni bili. Tata je u dvorištu imao radionicu u kojoj sam mu bila pomoćnik. Uz njega sam naučila za šta koji alat služi i kako da uradim sitne popravke, tako da mi što se toga tiče muškarac u kući nikada nije bio potreban. Voljela sam i da spremam kolače. Bila sam uvjerena da se puslice prave od deterdženta za veš, valjda zato što su onako bijele, pa sam ih nekoliko puta od njega i napravila uprkos tome što bi me majka svaki put izgrdila jer bih joj u kulinarskom zanosu potrošila sav prašak. Poslije sam naučila kako se prave pravi kolači i sa deset godina sam mijesila najbolje vanilice. Čitav život uživam u kuvanju, naročito u spremanju poslastica. Volim kuvarske kecelje i od srca se obradujem kada dobijem neku novu. U mojoj kolekciji posebno mjesto zauzima jedna sa mojim imenom koju mi je kćerka kupila u Veroni – počela je Verica Šerifović, prenosi Gloria.
U djetinjstvu i mladosti glas i muzički ukus trenirala je slušajući velike pjevačice.
– Talenat za pjevanje naslijedila sam od bake po majci Šanke, koja je, nažalost, stradala prije nego što je napunila trideset, ali su je svi pamtili po prelijepom glasu i pričali mi o njoj. Uživala sam u pjesmama Ele Ficdžerald, Sare Von, Širli Bejsi, Bili Holidej, Sinatre. Upijala sam ih kao sunđer. Oduvijek sam voljela da interpretiram najteže kompozicije, a te su bile prve koje sam naučila – rekla je.
Bila je dobro i poslušno dijete. U školi odlična.
– Poslije osnovne, upisala sam Prvu kragujevačku gimnaziju. Dobro sam učila, ali uskoro me je rođak koji je svirao u orkestru Žaoka pozvao da im se pridružim kao pjevačica. Kako je angažman podrazumijevao gostovanja u hotelima širom bivše zemlje, prekinula sam redovno školovanje i započela muzičku karijeru. Iako sam bila dobar đak, profesori se nisu ni ljutili ni čudili. Jer, znali su kako pjevam. Često su mi na časovima govorili: Ajde, Vera, da nam otpjevaš nešto – rekla je Verica.
Fatalan susret s bubnjarom
Lako se uklopila u bend, znala je mnoge pjesme, ali i tehnike izvođenja, raspjevavanja i disanja koje je savladala na časovima pjevanja u muzičkoj školi.
– Profesor je bio uvjeren da me priprema za karijeru operske pjevačice, a onda me je jednom slučajno upitao šta ja tačno želim da izvodim. Kada sam mu rekla da me zanima zabavna, a ne klasična muzika, posavjetovao me je da više ne gubim vrijeme na časove jer mi ne trebaju. Godine s početka karijere su mi najljepše u životu pošto sam tada pjevala pjesme koje sam najviše voljela: starogradske, romanse, šlagere. Nikada na nastupima nisam doživjela neprijatnost, nepristojnu ponudu, čak ni uvredu pijanog gosta. Nisam privlačila pažnju izgledom, niti se oblačila provokativno. Ljudi su dolazili zbog mog glasa, da me slušaju – dodala je.
Nije imala vremena za izlaske i provod, ali ljubav je nije zaobišla. Između nje i bubnjara “Žaoke” Rajka Šerifovića rodile su se emocije koje su krunisane brakom i rođenjem Veričinog jedinog djeteta, kćerke Marije Šerifović, 1984.
– Bilo mi je osamnaest, njemu nešto više. Vjenčali smo se 1982. godine u Inđiji, gdje smo tih dana nastupali. Jedne subote ujutro smo stali pred matičara, a uveče smo bili na bini. Slavili smo naše vjenčanje sa gostima hotela. Ulaskom u brak, koji je zvanično okončan dvadeset godina kasnije, dobila sam priliku da mnogo toga lijepog usvojim od roditelja mog supruga koji su bili profesionalni muzičari. Svekrva Lepa je bila pjevačica, a svekar Emin, potomak Šerifa Šerifovića, vlasnika kafane “Bijelo jagnje” u kojoj je pjevala i igrala Koštana Bore Stankovića, bio je harmonikaš. Svakog jutra me je budio uz muziku i kafu. Od njega sam naučila mnoge starogradske pjesme i romanse – prisjeća se.
Verica je poslije rođenja kćerke karijeru stavila u drugi plan.
– Kada je Marija došla na svijet, nisam više pristajala na dugoročne angažmane, evetualno sam prihvatala jedan nastup. Kćerku nikad nisam udarila i grdila, uživala sam u svakom trenutku s njom. Bila je dobro dijete. Imala je mali mikrofon, klavijature i kasetofon. Stalno je slušala i imitirala Lepu Brenu, koju i danas smatra jedinom pravom zvijezdom kod nas – dodaje.
Kada je Marija malo porasla, Verica je snimila prvi solo album “Možda postoji neko”. Bilo je to 1988, a tri godine kasnije izdala je i drugi – “Mi smo srećan par”. Nastupala je na slavljima i svadbama širom svijeta i gradila stabilnu karijeru. Imala je publiku koja joj je bila vijerna, ali nije bila ime svima znano, sve do jednog TV nastupa.
– Početkom devedesetih snimila sam duet sa Šabanom Šaulićem Lutao sam dosta i on me je pozvao da učestvujem s njim u jednoj emisiji na TV Pink koja je bila koncipirana tako da gost sa sobom dovede svoje goste. Šaban je poveo samo mene. Emisija je bila veoma gledana i tek tada je veliki broj ljudi čuo za moje ime i moje pjevanje. To gostovanje ću, pored ostalog, pamtiti i po blagoj jezi koja me je obuzela kada su krenula uključenja gledalaca. Ljudi, navikli na pjevačice koje igraju dok pjevaju, a ja sam sve vrijeme sjedila, pomislili su da sam neka sirotica koja je nepokretna, a mnogo lijepo pjeva, pa su nudili da mi pomognu da prohodam. Pala je i jedna bračna ponuda gledaoca kojem sam se toliko dopala da je bi spreman da me oženi i brine o meni do kraja života. Jedan mi je čak nudio i svoj novi mercedes – rekla je.
Uslijedili su potom i drugi albumi sa kojih su se izdvojili brojni hitovi i uskoro je imala repertoar svojih pjesama, koje i danas izvodi.
Svadba do devet ujutro
Mnoge njene pjesme komponovao je Mića Nikolić, sa kojim je jedno vrijeme bila u braku.
– Godinu nakon što je razveden moj prvi brak, 2004, vjenčala sam se sa Mićom. Slavili smo u restoranu Jezero do devet sati ujutro. Tada sam imala vjenčanicu i bila je prisutna čitava estrada. Bilo je to slavlje za pamćenje. Marija i ja smo se prije toga preselile iz Kragujevca u Beograd, ona je tada bila na početku karijere. Nije joj smetalo što sam se ponovo udala. Naprotiv. I sada mi kaže da bi voljela da se po treći put udam samo da mi ona nije u mislima 24 sata dnevno. Brak sa Mićom je trajao tri godine, razišli smo se sporazumno i ostali u prijateljskim odnosima. Sada mislim da je brak glupost koja sve pokvari. Mariju aposlutno podržavam u svim njenim izborima i uz nju sam stalno. Često smo zajedno na njenim koncertima. Bila sam uz nju i u Helsinkiju maja 2007. kada je pobijedila na Evrosongu. Pred nastup sam je natjerala da se pomoli pred upaljenom svećom i popije malo svete vodice koju sam donijela iz manastira Svetog Vasilija Ostroškog – dodaje ona.
Prvi zajednički nastup Marije i Verice Šerifović
Mama i kćerka danas zajedno i nastupaju, a uz muziku Verica stiže i da se posveti svojoj drugoj ljubavi – poslastičarstvu, prenosi Blic.
– U posljednje vrijeme klubovi prave mikseve narodne i zabavne muzike. Nedovno smo Marija i ja nastupale zajedno u jednom čikaškom klubu. Bilo je divno. Raduje me to novo iskustvo i uživam u Marijinoj karijeri. Drugačija je od moje. Ja sam malo povučena, a ona vlada scenom i rođena je zvijezda. Uz to, prije tri godine otvorila sam svoju poslastičarnicu Maravera, u kojoj se prave jedinstveni slatkiši po recepturama koje sam sakupila širom svijeta – zaključuje Verica Šerifović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu