On je tada imao 19 godina, a poslije završene srednje škole došao je u Banjaluku i počeo raditi u “Kosmosu”.
– Nekako, sve je išlo svojim tokom. Ogromna želja tada, kada sam i počeo da se bavim padobranstvom, ostala je i danas, iako više nisam sposoban za tako nešto, kao što možete vidjeti. U proljeće 1961. godine vidio sam oglas da aero-klub, odavdje iz Banjaluke, pod nazivom “Rudi Čajavec”, upisuje padobrance. Nisam ni sekunde razmišljao, odmah sam se prijavio. Inače sam prije trenirao i rukomet u klubu, ali se nisam puno zadržao – istakao je Kupljenik za Srpskainfo.
Prvi skok
Prisjeća se takođe kako je tekao njegov prvi skok na tadašnjem aerodromu u Zalužanima.
– Kod Mladena Biberčića sam napravio prvi skok kojeg se sjećam i danas. Neopisiv osjećaj, moram priznati – rekao je Kupljenik.
Viktor je u grad na Vrbasu došao 1961. godine, a nije ni sanjao da će Banjaluka postati grad u kom će stvoriti sve što je zamislio da ostvari kroz svoj život.
– U Banjaluci sam upoznao svoju pokojnu suprugu Fatimu. Živio sam više od tri decenije i opet sam se ovdje vratio, nekako zbog te nostalgije najviše. Nakon smrti supruge, razmišljao sam koji bi to grad trebao biti da svoje penzionerske dane proživim. Definitivno je to Banjaluka, zbog svoje istorije, Vrbasa, ljudi. U ovom gradu sam postao otac dvoje djece – ističe Kupljenik.
Viktor za Srpskainfo priča da je dosad imao 6.134 skoka i da je kao profesionalni pilot imao 1.300 časova naleta.
– Osvajao sam dosta medalja. Prosto, imao sam tu fizičku predispoziciju, bio sam jak, snažan da sve izdržim. Tri puta sam čak bio državni prvak Jugoslavije, iako je tada konkurencija bila prejaka. Ono što sa ponosom mogu istaći je da sam na Svjetskom prvenstvu osvojio srebrnu medalju. S njom se najviše ponosim – istakao je Kupljenik za Srpskainfo.
Statirao u filmu
Viktor se prisjeća i nekih od najljepših priznanja u njegovoj sportskoj karijeri.
– To su stvari koje se ne zaboravljaju cijelog života. Najviše sam ponosan na to da sam tu ljubav prenio i na svoju kćerku. Nikad nisam gledao toliko na individualni aspekt takmičenja, nego prvenstveno da ekipno budemo najbolji. Najviše me raduje što sam se trudio da nasljednici, odnosno moji učenici, budu bolji od mene i u tome sam uspio – rekao je Kupljenik.
Prepričava anegdotu iz Tuzle kada se održavala utakmica između Borca i Slobode iz Tuzle.
– Skakali smo tada u Tuzli i prilazi meni fudbaler Safet Sušić. Uzima hemijsku i hoće da mi da autogram. Ja ga pitam, šta radiš to. Mogu se samo ja tebi potpisati i dati autogram – priča Kupljenik.
Viktor Kupljenik je kao padobranac statirao i u filmu “Desant na Drvar”.
– Posebno mi je drago da su tadašnji producenti i režiseri prepoznali mene kao nekog ko bi mogao to da ostvari. Odradili smo vrhunski posao i oduševili sve – rekao je Kupljenik.
Osim ovoga, prilikom svečanog otvaranja spomenika “Dolina heroja” od strane predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita i egipatskog predsjednika Nasera izveo je skok sa zastavom.
Danas Viktor Kupljenik živi penzionerske dane u Domu penzionera na Vrbasu. Priča da mu ništa ne treba više. Ima svoj mir, čistu sobu, kvalitetan život i popratne aktivnosti koje mu pomažu da bude fizički aktivan. I dalje sanja da još leti. Volio je letjeti, još više je volio skakati. Kada legne spavati, prisjeća se zvuka aviona i otvaranja padobrana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu