Namjerna deformacija lobanje kod male djece zabilježena je kod ljudi sa lokaliteta Hirota na ostrvu Tanegašimi u Japanu. Hirota ljudi su živjeli od 3. do 7. vijeka i praktikovali su modifikaciju lobanje.
Šta je vještačka deformacija lobanje?
Vještačka deformacija lobanje je drevna metoda oblikovanja lobanje kako bi se promijenio izgled lobanje. Namjerna modifikacija lobanje je praktikovana među malo djecom čije su kosti lobanje meke i savitljive i lake za promjenu oblika.
U zavisnosti od toga kakav je oblik lobanje trebao da se dobije, traka ili daske koje su pritiskale glavu, nošene su po nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Ova metoda namjernog deformisanja lobanje pratila je čovjeka kroz vijekove, pa se tako mogu naći primjeri kod velikih drevnih civilizacija, kao i među nomadskim narodima (Huni, Sarmati, Goti, Gepidi, Avari) koji su bili prisutni na evropskoj sceni u antici i u ranom srednjem vijeku. Međutim, za nju ne postoje pisani izvori iako je svuda arheološki dokumentovana, piše portal Sve o arheologiji.
Zbog čega su drevni ljudi namjerno deformisali lobanje? To je pitanje na koje još uvijek nemamo odgovor. Naučnici vjeruju da je vještačka deformacija lobanje praktikovana kako bi se označila pripadnost zajednici ili da se istakne društveni status.
Da li je lobanja namjerno deformisana kod male djece?
Tim bioantropologa i arheologa sa Univerziteta Kjušu i Univerziteta Montana objavio je rad u časopisu PLOS ONE gdje su opisali su kako je modifikacija lobanje izvedena i ko je tome podlegao.
Oni nisu pronašli značajne razlike u polovima, što znači da su i muškarci i žene podjednako podlegli namjernoj deformaciji lobanje, piše u saopštenju Univerziteta.
– Ovaj lokalitet je iskopavan od 1957. do 1959. i ponovo od 2005. do 2006. godine. Od prvobitnog iskopavanja pronašli smo skeletne ostatke sa deformacijama lobanje koje karakteriše kratka glava i spljošteni zadnji dio lobanje, tačnije potiljačna kost i zadnji dijelovi parijetalne kosti – objašnjava Noriko Seguči sa Fakulteta za društvene i kulturne studije Univerziteta Kjušu koji je vodio studiju.
Iako je lokalitet pružio idealnu priliku za proučavanje ovog fenomena, ostalo je nejasno da li su ove lobanje modifikacije bile namjerne, ili su jednostavno bile nenamjerne kao rezultat drugih navika.
Kada se kaže druge navike, misli se na to da su djecu roditelji namjerno stavljali da spavaju na leđa i onda bi se ulegnuća pojavila na potiljačnom dijelu lobanje.
Da bi sprovela studiju, istraživački tim je primijenio kombinaciju tehnika. Primijenili su 2D slike za analizu oblika obrisa lobanje, kao i 3D skeniranje njihove površine.
Tim je takođe uporedio podatke o lobanji sa drugih arheoloških nalazišta u Japanu iz ranijeg perioda. Uz vizuelnu procjenu morfologije lobanje, prikupili su sve ove podatke i statički analizirali konture i oblike između lobanja.
Njihovi rezultati pokazali su značajne razlike između ljudi sa Hirota lokaliteta i ostalih analiziranih. Što znači da su drevni ljudi sa ostrva Tanegašimi namjerno praktikovali modifikaciju lobanje djeci.
Razlog zbog koga su ovo radili, ostaje nejasan. Međutim, istraživači pretpostavljaju da su Hirota ljudi deformisali lobanje djeci da bi sačuvali grupni identitet, piše u studiji.
Na taj način bi potencijalno olakšali trgovinu školjkama na velike udaljenosti, što potkrepljuju arheološki dokazi pronađeni na lokalitetu, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu