Ovo mjesto je znamenito za Gradišku zato što je, kroz dugu i bogatu istoriju privlačilo mnoge generacije. Tu su se od davnina održavali važni programi, predstavljali umjetnici, igrači, pjevači, muzičari, pjesnici nizali stihove, putnici čekali brodove na proputovanju od Dunava do Siska, započinjale ljubavi, provodili dani i noći ispod lipa opojnog mirisa i velikih krošnji. One su sada nijemi svjedoci istorije grada koju je u knjigama zapisao i opisao istoričar Husref Hadžialagić.
Ljetnja pozornica koja se nekad zvala „Mali kej“ omeđena je kamenim zidom 1906. godine u vrijeme gradonačelnika Mahmuta Sokola – ispričao je Hadžialagić navodeći, osim pomenutog hotela „Kajzer” još hanove, vakufske kuće, stare džamije i Begovu binu.
– „Mali kej“ je bio popularan jer se tu sastajala mladost Gradiške. Tu se ljeti sviralo, pjevalo, a najviše ašikovalo. Poznato je da su na „Malom keju“ započele mnoge gradiške ljubavi – sjeća se Hadžialagić koji je zabilježio i mnoga svjedočenja starijih sugrađana.
Zapisano je da su na pozornici pored Save, na „Malom keju“ gostovali mnogi orkestri, pjevačke grupe, glumci, umjetnici i zabavljači.
Tako je starogradiški učitelj Stjepan Durum zapisao da je polovinom maja 1911. godine u Bosansku Gradišku došao „veliki zvjerinjak nekog Čeha” i da su svi pohitali da vide divlje životinje u kavezima „jer seljak teško kada u životu dođe do takve prilike”. Posebno zanimljivo bilo je gostovanje pehlivana Arifa Tamburije, plesača na konopcu iz Bosanskog Šamca. On je izazvao ovacije hodanjem, a posebno vožnjom bicikla na konopcu razvučenom između zgrada.
U Gradiški je gostovao poznati junak iz Like, Marijan Matijević rođen u selu Duboki Dol kod Gračaca 1878. godine.
Pričalo se da je u Berlinu, kao osamnaestogodišnjak pobjedio u hrvanju najjačeg Nijemca i zaradio 500 zlatnih maraka. Od tada putovao je svijetom i davao priredbe, među kojima i na gradiškoj bini. U njegovom programu bili su hrvanje, kidanje lanaca, savijanje železnih šipki, natezanje sa konjskim zapregama, zabilježeno je u istorijskim dokumentima, a na osnovu svjedočenja Sakiba Demirače.
Međutim, godinama je svjetlo na „Malom keju“ i pozornici uokvirenoj njegovim zidinama, podignutim od kamena tvrđave Berbir, slabilo i ugasilo se prije pola vijeka. Ostale su priče i svjedočenja starijih, među kojima Mustafe Mujezinovića koji je ovdje, zagledan u stare lipe, napisao poznatu sevdalinku „Da sam ptica i da imam krila”.
Ne zna se ime autora još čuvenije pjesme „U Gradiški na obali Save” koja živi i muzičkim arhivima i srcima starijeg svijeta. Sada je došlo novo vrijeme u kojem su entuzijasti, podstaknuti sjećanjima iz davnina odlučili da upale svjetlo i urede godinama zapušteno i zaboravljeno, a znamenito mjesto.
– Ljetnja pozornica je važna za kulturu i umjetnost, za istoriju Gradiške. Stare fotografije koje je priredio Bojan Vujčić, izložene na sceni pored Save, svjedoče o značaju ove pozornice, gdje su se afirmisali i dokazivali umjetnici – rekao je Bojan Vujinović, direktor „Zavičajnom muzeja”.
Ova ustanova zajedno sa „Kulturnim centrom”, opštinom, udruženjima i samostalnim stvarocima uredila je i osmislila novi život znamenite gradiške scene. Organizovali su Atelje na otvorenom „Dr Borislav Šokčević”, a prodajom slika prikupili su novac za uređenje ljetnje pozornice.
Dodatni motiv za umjetnike
Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS te Ognjen Žmirić, zamjenik načelnika Gradiške pohvalili su otvaranje ljetnje pozornice.
Vjeruju da su lokalni umjetnici dobili dodatni motiv i inspiraciju za stvaranje pored Save, na mjestu o kojem su ispisane mnoge stranice istorije i ispričane jedinstvene priče iz davnina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu