Cijenu pada nataliteta sve više plaća cijela zajednica. Pored ostalih posljedica, to se iskazuje i u novčanom smislu. Starije osobe su usamljene, jer nemaju potomaka ili su ih oni, tjerani ekonomskih teretom, napustili i otišli u gradove, u druge sredine, a sve više u inostranstvo.
Milostinja
Sagovornici Srpskainfo u Novom Gradu, Kostajnici i Kozarskoj Dubici, gdje su cijela sela, kao što su Sjeverovci, staračka, a mlađi u inostranstvu, navode da više košta jednomjesečni smještaj u domu starije osobe nego opremanje 10 učenika za školu.
– Računica je takva, a teret cijelog društva sve teži, naročito zbog ekonomske krize. Ipak, uzrok svemu je pad nataliteta, pustošenje naših sela i zamiranje života u njima. Nekada su ovi starci proizvodili hranu i izdržavali sebe i porodice, a sada su pali na teret drugih, na državnu ili rođačku milostinju – smatra Damir Šević, odbornik u Skupštini opštine Novi Grad.
Djece je sve manje, njihovu graju zamijenila je staračka kuknjava, zaključio je naš sagovornik. Problem ima dva lica i direktnu spregu, dodaje Šević, a to su, stalno zatvaranje škola i otvaranje domova za stare.
Više od 30 seoskih škola na području Gradiške, Kozarske Dubice, Laktaša, Srpca i Prnjavora zatvoreno je u posljednjih desetak godina. Od toga, trećina se odnosi na Gradišku, kojoj pripada najveći dio Lijevča i Potkozarja.
Nekad centralne, danas područne
Dragutin Kovačević, doskorašnji načelnik gradskog Odjeljenja za društvene djelatnosti, a sada šef gradonačelnikovog kabineta u Gradiški, kazao je za Srpskainfo da je mnogo lakše navesti sela u kojima se izvodi nastava nego gdje su škole ugašene. U turjačkom kraju školsko zvono početkom septembra oglasilo se samo u Srednjoj Jurkovici, Jazovcu i Gornjoj Jurkovici.
Na području koje gravitira Osnovnoj školi „Petar Kočić“ Nova Topola nastava se izvodi u Kočićevu, Mašićima, Karajzovcima i Vilusima. Posljednjih godina obustavljena je nastava u Romanovcima, Bereku, Elezagićima, Miljevićima i Vakufu.
Na području Gornjih Podgradaca u funkciji su područne škole u Donjim Podgradcima, Jablanici, Bistrici, Bukviku i Šimalovskoj.
– U svim ovim školama zajedno, računajući Viluse i Orahovu, koje su nekada bile centralne, a sada područna odjeljenja, manje je od stotinu učenika, ali je zato nekoliko puta više staraca. U nekim mjestima nastavu pohađa troje, petoro, šestoro, maksimalno 10 učenika – pojasnio je Kovačević.
Dramatične posljedice pada nataliteta iskazuju se i u gradiškim srednjim školama. Primjer je Gimnazija gdje su ove godine prvi put upisana četiri odjeljenja sa samo 16 učenika.
Bivše škole su poslije zatvaranja pretvorene u zadružne magacine, garaže za poljoprivrednu mehanizaciju, prodavnice, otkupne magacine, ali i staračke domove. Ista sudbina zadesila je i bivše fabrike, restorane, motele, omladinske domove i druge objekte društvene namjene.
Opustjele kuće
Pad nataliteta direktno utiče na povećanje staračkih domaćinstava zato što je stanovništvo u ovom kraju, u prosjeku, sve starije, a o njemu nema ko da brine. Mnoge kuće davno su opustjele, ili su to staračka domaćinstava sa dva ili jednim članom. Prema mišljenju socijalnih radnika, problem je i u zanemarivanju staraca od strane njihovih potomaka.
Zato je sve veća potreba za smještaj u domove, ali i druge porodice, po modelu tuđe njege i pomoći, kao vidu socijalnog zbrinjavanja. Iz Gradiške, posredstvom Centra za socijalni rad, u domovima u Prijedoru, Banjaluci, Višegradu, Modriči i Gradiški smješteno je 55 osoba. Troškovi su od 720 do 800 KM, kazala nam je Stana Balaban, direktorka ove ustanove.
Zato je mnogo veće interesovanje za smještaj u privatnoj režiji za osobe koje ne ispunjavaju uslove javnih socijalnih ustanova, gdje su i cijene ovih usluga veće. Na osnovu informacija iz domova na širem području, od Novog Grada, Kostajnice, Kozarske Dubice do Srpca, Laktaša i Prnjavora, smještaj košta od 700 do 1.300 KM, zavisno od zdravstvenog stanja. Na sve to treba dodati i izdatke za liječenje, garderobu, invalidske rekvizite i pomagala, pelene i druge potrepštine.
– Cijela situacija je veoma kompleksna, a budžeti gradova i opština sve tanji. Ni ovaj problem se ne može ublažiti bez konkretnijih programa na oživljavanju sela. U protivnom, ulazimo u ekonomski nepodnošljivu sferu staračkog društva. Taj problem, višestruko teži od efikasne natalitetne politike, uskoro bi mogao postati neizdrživ za Republiku Srpsku i našu zajednicu – smatraju naši sagovornici među socijalnim stručnjacima i ekonomistima.
Nestanak sela
O razmjerama propadanja sela, smanjenja nataliteta i uvećanja broja staračke populacije, svjedoči Milan Vujatović, seoski statističar iz Jablanice. On kaže da u njegovom zaseoku ima 21 kuća. Od toga, u 15 kuća živi po jedno, a ostale su puste.
– U periodu od 1950. do 1960. godine u ovom zaseoku Jablanice rođeno je 75 djece, a od 1960. godine do sada ukupno 17 djece. Samo 1955. godine rođeno je dvanaestoro. Od sadašnjih stanovnika, najmlađi ima 64 godine. Djece nema – kaže Vujatović.
Ovakvi primjeri su brojni, među njima i jedan iz prijedorskog kraja. Poslije 99 godina, škola u potkozarskom selu Jelovac je ugašena na kraju prošle školske godine. Otišla je posljednja generacija učenika zajedno sa učiteljem, a njih u selu nema više ko da naslijedi. Škola u ovom mjestu osnovana je 1923. godine.
Miroslav Mićko Prodan, član Zavičajnog društva “Patrija Jelovac” iz Prijedora, došao je na ovaj rastanak i uručio poklone i pisma zahvalnosti učenicima, Jovani Lukić, Nikolini Tubin, Milanu Cvijiću i Živku Šipki, učitelju Draženku i veroučitelju Željku.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu