Poslije Stevana, kuću je naslijedio njegov sin Piljo, potom unuk Slavko i praunuk Dario. U istom dvorištu, sada odrastaju Stevanovi čukununuci a Darijevi sinovi Neven i Danko.
-Kuća je i izvornom stanju, osim manje dogradnje. U njoj je rođeno mnogo Škorića, u svakoj generaciji po petoro, u prosjeku. Kuća nije oštećena u ratovima, olujama, nisu je poharale vojske, sravnili zemljotresi… Svako od nas, iz stare kuće, nosi lijepe uspomene. Odavno u njoj niko ne živi, ne stanuje, ali je ona spomenik za sve nas – kazao je Dario Škorić.
Krajem jula, u ovom dvorištu okupili su se potomci Stevana Škorića, i fotografisali ispred stare kuće. Svako je imao šta reći, ispričati, oživjeti uspomene.
-Stara kuća je oduvijek, koliko ja pamtim bila okrečena u bijelo. Vidjela se iz daleka, bila orijentir za putnika, jer se nalazi sasvim blizu seoskog puta, na nekoliko metara. U njoj su živjeli moj djed Piljo i baka Ljuljika, dragi i ugodni, za sve nas, kao i za svakoga ko naiđe pa navrati na čast i razgovor – prisjetila se Gordana Golić, djevojački Škorić, svoga djetinjstva i odrastanja u staroj kući.
Ova drevna građevina znamenita je u Jazovcu i okolini, zato što je tu, sedamdesetih godina prošlog vijeka snimljen igrani film „Tri jablana“.
Kuća ima predulaz, naknadno zidanu ostavu i dvije glavne prostorije, jedna je za dnevni boravak a druga soba za spavanje, ispričao nam je Dario Škorić. To je, takozvana riglovana kuća, zidana sitnom, ručno pravljenom ciglom.
Prethodno je na temelj od kamena, podignuta drvena konstrukcija za zidove i krov. Stropovi su od daske a grede, rogovi i druga građa ručno tesana. Na tavanu se najčešće sušilo meso a služio je i kao ostava. U našoj kući, dodaje Dario Škorić, dugo su se gnijezdili i golubovi koje je volio i gajio moj otac Slavko.
Škorići su poznati i po pčelarstvu i zanatstvu. Pčelar je bio Piljo Škorić, potom Gordana i Dario a sada isto interesovanje ima i najmlađi Neven, osnovac kojem su košnice i pčele veoma draga zanimacija.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu