Kada potvrdi veto srpskog člana Predsjedništva BiH, Narodna skupština postaje glavni faktor po pitanju spoljne politike BiH.
To za Srpskainfo kaže Igor Žunić, šef Kluba poslanika SNSD u Narodnoj skupštini Srpske, komentarišući značaj gotovo jednoglasne podrške koju je u NSRS imao veto srpskog člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović. Čime su oboreni zaključci Predsjedništva BiH koji su postupke rukovodstva RS karakterisali kao napad na Dejton te prizivali sankcije.
Žunić dodaje da su zaključci koje su podržali Komšić i Bećirović bili toliko zlonamerni, neistiniti, neustavni, licemjerni i usmjereni protiv Srpske da ne može da zamisli da postoji poslanik koji je mogao glasati protiv veta Željke Cvijanović.
-Drago mi je da smo poslali poruku jedinstva, poruku koja jasno kaže gdje je bedem za odbranu nadležnosti RS. Ja sam siguran da su ovi zaključci, jedan dio paketa ataka na institucije i nadležnosti Srpske i da ih nije pisao Bećirović ili Komšić nego neko sa strane. Čak mislim da je ovo bio test da li postoje snage u Srpskoj koje su spremne zarad borbe za vlast i borbe protiv Dodika i svega što on vodi i predstavlja, podržati ovakve notorne laži i neistine usmjerene protiv institucija, funkcionera i nadležnosti RS – dodaje Žunić.
Prema njegovim riječima, pad ovog veta bi bio jasan znak da postoji politička strana u Srpskoj koja je spremna na sve zbog dolaska na vlast.
-To bi prije svega bio znak strancima da za neke političare u Srpskoj ima nešto iznad nacionalnog interesa, a to je fotelja koju čekaju skoro dvadeset godina. Ovako smo poslali poruku da, pored različitih pogleda na ekonomska i društvena pitanja, možemo biti složni kada je nacionalni interes u pitanju. Važna je to i dugoročna poruka ovim sitnim politikantima oličenim u bošnjačkom i hrvatskom članu Predsjedništva BiH ali i velikim silama po čijim notama oni igraju – kaže Žunić.
Da li je jedinstvo u NSRS bilo odraz teškog političkog momenta u kome se nalazi Srpska, ili smatrate da se opozicija uplašila da bi svaki drugi ishod glasanja bio politički poguban za njih?
Vitalni entiteski interes nije pitanje za sitno politikantske igre. To je čvrsto oružje zasnovano na Ustavu i Dejtonskom sporazumu. Ja mislim da ga uvijek treba upotrijebiti kada je preglasan srpski član.
U BiH nema preglasavanja u Predsjedništvu, ima samo kompromis na čemu je ovakva BiH nastala. Mislim da su pojedinci iz opozicije ozbiljno griješili kada su ranije glasali protiv veta u Predsjedništvu BiH koji je dolazio iz Srpske. Veto ne smije da padne. To je poruka snage NSRS, poruka jedinstva naroda, poruka da srpski narod nikada više neće dozvoliti da bude preglasan.
Sigurno je da i građani prepoznaju tu važnost da se veto podrži i da zamjeraju svakome kome je sitna politika važnija od zajedništva. Opekla se opozicija na neke svoje pogrešne odluke.
Mislim da je sada od početka bilo jasno da su ovo zaključci koji ne smiju proći. SDS je odmah dao do znanja da će podržati veto, PDP se kolebao i mislim da su svoj stav prelomili tokom zasijedanja. Ali, najmanje je to važno. Važno je da smo pokazali jedinstvo. Važno je da smo pokazali da naši izabrani političari razumije važnost trenutka, razumiju da su ovi zaključci samo jedan dio udruženog zločinačkog poduhvata prema nadležnostima Republike Srpske. Važno je da smo građanima poslali poruku da je moguće zanemariti politička neslaganja kada je Srpska u pitanju. Nisu to fraze. Ova borba će trajati dugo.
Treba nam mudrosti koju imamo, ali i strpljenja koje baš ne krasi srpski narod. Često nas je manjak strpljenja koštao kada su nacionalni interesi u pitanju. Mislim da političke partije i pozicije i opozicije treba češće da sjedaju i da otvoreno razgovaraju o temama koju su važne za opstanak Srpske i naš nacionalni interes. I moramo naći kompromis u našim različitostima.
Kako gledate na to što su Nebojša Vukanović i njegovi poslanici ostali po strani, nisu glasali?
Pokret Nebojše Vukanovića je populistička organizacija koja je svoje politike zasnovala na društvenim mrežama, političkom rialitiju i kritici svega što dolazi od strane pozicije. U današnje vrijeme kada društvene mreže imaju veliki uticaj na javnost nije čudo da imaju jedan broj pristalica. To mogu da razumijem. Ne mogu da shvatim da iole ozbiljna partija u Srpskoj ne može da prepozna procese koji se u ovom trenutku odvijaju u BiH i da biti uzdržan na zaključcima kakvi su ovi koje su ponudili Bećirović i Komšić, nije biti protiv vlasti, protiv Željke, Dodika i SNSD, nego biti protiv institucija Republike Srpske, protiv demokratski izabranih predstavnika, protiv Ustava i nadležnosti Srpske. Ako se ozbiljno želiš baviti politikom te dvije stvari se moraju razdvojiti.
Zaslijepljenost idejom da se vlast mora mijenjati po svaku cijenu i da sa njom nema kompromisa ni po jednom pitanju, pa i onom nacionalnom, je loša i za društvo generalno ali i za partiju koja njeguje takav pristup. Kompromis u politici mora biti, naročito na pitanjima važnim za opstanak i nadležnosti Republike Srpske.
Ako ljudi iz Pokreta za pravdu i red to ne razumiju zauvijek će ostati mala grupica koja neće uticati na procese niti donostiti odluke. Ja ne želim da kažem da stavovi Nebojše Vukanovića nemaju dozu patriotizma u sebi, bio sam prisutan kada je veoma oštro reagovao prema strancima i iznio stavove sa kojima se slažem, ali opet ponavljam, zaslijepljenost mržnjom prema Dodiku po svaku cijenu nije politika. To je u domenu nekih drugih nauka.
Bećirović je poručio da postoji način da se zaključci Predsjedništva BiH formulišu tako da Željka Cvijanović neće moći da uloži veto. Na šta vam liči takva izjava?
Bećirović nije ozbiljan političar. Kvazi patriota i populista koji vrijeme i narodni novac u Predsjedništvu troši da ide po svijetu i pokušava izdejstvovati sankcije za demokratski izabrane funkcionere i institucije Republike Srpske. Njegovi prijedlozi zakona pa i ovi zaključci koje je NSRS oborila govore da nije u pitanju suština i realan odnos prema problemima u BiH nego je poenta da se svojim glasačima prikaže kao borac za centralizovanu, građansku državu mimo Ustava i Dejtonskog sporazuma koje bi on kao član predsjedništa BiH trebao da štiti.
Moje mišljenje je da je Bećirovićev plan da definiše nekakve zaključke u kojima bi se izbjegao dodir sa vanjskom politikom i da u tom slučaju ne bi postojala mogućnost i potreba pokretanja veta jer ti neki zaključci (ne znam kako formulisani) ne bi se dotakli tema o kojima Predsjedništvo treba da se preglasava. Međutim, čak i kada bi neko smislio takvu formu ti zaključci, kakvi god da bi bili ne bi mogli da se upute prema bilo kakvom međunarodnom faktoru, niti bi bili stav Predsjedništva BiH.
Sve u svemu, ponovo je dobio ideju da populizmom i kršenjem Dejtonskog sporazuma otvara novu krizu u zemlji koja je skoro pred raspadom opterećena prošlošću ali i aktuelnim geopolitičkim problemima u svijetu.
Još ću jednom ponoviti, u BiH samo postoji kompromis. Ne preglasavanje na štetu bilo kojeg naroda ili entiteta. To je osnovni postulat postojanja BiH i bez toga ona je nemoguća. Što češće Bećirović bude imao ideje da se bilo kakvim aktom preglasa volja jednog naroda, to će BiH biti sve manje.
Predsjednik Republike Srpske je na istoj sjednici parlamenta prokleo sve poslanike koji ne podrže srpskog člana Predsjedništva BiH. Da li ste za takav način ubjeđivanja?
Kletva je odraz narodnog vjerovanja, proizašla iz naroda i na neki način jedan arhaistični oblik kažnjavanje nečeg zlog, lošeg na taj način kada već ne postoji norma ili sankcija za neko djelo ili nedjelo. Koristila se u politici vijekovima i među mnogim narodima, a koristili su je veliki vladari, političari i mnogi koji su donosili važne i presudne odluke.
Da bi neki govor mogli nazvati kletvom on treba da bude formulisan tako da se tačno zna na šta se odnosi. Kao što imamo primjer kletve iz Kosovskog boja, ili kletvi koje su upićivane Borisu Tadiću u Skupštini Srbije.
Dodikov govor sam razumio kao poruku značaja usvajanja veta, poruku da ne smijemo da pogriješimo u ovom trenutku, da ostavimo po strani međusobna razmimoilažanje jer pitanje opstanka Republike Srpske nije pitanje samo ove generacije poslanika već je i pitanje koje će uticati na sudbinu svih pripadnika srpskog naroda na ovim prostorima, ne sada nego i u budućnosti. Sve to je rečeno sa emocijom, iskreno, pojačano tim arhaičnim izrazom.
Riječi su najvažniji alat političara i svako ih koristi na svoj način. Nešto slično kao i što svaki majstor ima svoj stil rada. Moj način govora i prezentovanja mojih ideja, kao i efekti koje ostvarujem su moj lični pečat i zato je veoma teško komentarisati reakcije drugih političara, a naročito onih najvećih, najvećih lidera koji svojim govorima i harizmom dobijaju podršku ogromnog broja građana.
Nakon okupljanja građana na međuentitetskoj granici, u nekoliko gradova u Srpskoj organizovani su narodni skupovi „Branimo Srpsku“. Da li oni više predstavljaju podršku institucijama Srpske ili dodatno podizanje tenzija u BiH?
Granica postoji. Ona je definisana Dejtonskim sporazumom i svako onaj ko pomisli da bi je trebalo brisati i centralizovati BiH diže tenzije i vrijeđa sve one žrtve koje su pale za tu granicu.
Sabor naroda pod sloganom „Branimo Srpsku“ je poruka svima da su građani posljednja granica i bedem odbrane Republike Srpske. Ne političari nego građani koji na demokratskim izborima biraju svoje predstavnike da ih zastupaju. Poruka upućena sa tih skupova jeste da se brane institucije a ne pojedinci. Institucije Srpske su iznad svakog od nas. Poruke na tim skupovima su dostojanstvene, usmjerene ka mirnom rješavanju problema, ka borbi za Ustav, borbi za prava Srpske u ovoj tvorevini BiH.
SNSD je poznat kao organizacija koja može brzo da okupi svoje članstvo kroz jaku i razvijenu infrastrukturu na terenu. Vjerujte da nam sada nije bila potrebna ta vrsta stranačke discipline. Građani su sami zvali, raspitivali se kada je narodni skup. Građani svih političkih opcija.
Oni nisu išli da se okupe da brane Dodika nego da brane Predsjednika Republike Srpske. I okupili su se u velikom broju, ne da bi dizali tenzije, nego naprotiv, da bi mirno i dostojanstveno pokazali snagu naroda koju neće pokoriti nikakav Šmiti, niti nekaka PIK, niti bilo ko pomisli da može dirnuti u Republiku Srpsku nastalu kao odraz volje naroda u miru a odbranjenu u ratu. Ovakvi skupovi će se nastaviti jer poruka u odbrani Srpske mora da se daleko čuje i da dugo odjekuje.
Kako su vam izgledale poruke koje je sa protesta u Banjaluci uputio narodni poslanik Radislav Dončić? Je li to bio borački skup?
Već sam u jednoj izjavi rekao da je neprijatno pa čak i neozbiljno komentarisati stavove i djelovanje poslanika Dončića. On, niti je artikulisan kako treba, niti predstavlja glas boraca, niti je on izabran da ih predstavlja, niti su mu dali mandat za to. Ovaj performans koji izvodi nema za cilj pomoć boračkoj populaciji nego isključivo samopromociju i promociju Narodnog fronta kome pripada. Njegove poruke su njegove lične i od tih poruka se ogradila skoro sva boračka populacija. Zahtijevi koje je istakao nisu uopšte analizirani, paušalni su i potencijalno opasni. Međutim, kako NF funkcioniše i kakvim se sve trikovima služi ovo nije ništa neobično. Ti performansi će se nastaviti do lokalnih izbora. Osjetljivost teme boračke populacije će uvijek biti pogodno tlo za političke manipulatore kakav je Dončić i njegova predsjednica Jelena Trivić.
Srpske će u narednoj godini za boračku populaciju iz budžeta izdvojiti oko 600 miliona KM. Ubjedljivo najveća sredstva vezana za boračka prava u svim zemljama koje ta prava isplaćuju. To nije zasluga Dončića i Jelene, nego je zasluga stabilnog budžeta, podrške institucija prema boračkoj populaciji, razumijevanja boračke organizacije i svih organizacija proizašlih iz odbrambeno otadžbinskog rata.
Pitanje pravde u raspodjeli tih sredstava je po meni osnovno pitanje. Ako i jedna marka od toga ide nekome ko je falsifikovao svoj ratni staž, svoju invalidnost, učešće u zoni borbenih dejstava je tema za nastavak razgovora i dogovora između boračke populacije i institucija Srpske.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu