Kada je autor pisao svoj fantastični roman 1993. nije mogao znati budućnost koja će se u Srbiji dešavati poslije 2020. godine.
U dodatku romana Zoran S Stefanović daje kratko obavještenje o tome da su britanski naučnici su iz Londona, aprila 2007, objavili da je u Srbiji, u slivu Jadra, kraj Brezjaka godinu dana ranije pronađen novi mineral, praktično istovjetan kriptonitu iz strip serijala o Supermenu. U sastavu minerala nalazi se natrijum–litijum–borosi likat–hidroksid – LiNaSiB3O7(OH) (bez fluora). Mineral je tada nazvan jadarit. Multinacionalna kompanija Rio Tinto odmah je započela istraživanja na toj lokaciji.
U romanu “Verigaši” djeca odrasla na jadaritu su pravi vidovnjaci, mogu da predvide budućnost, a često imaju natprirodnu snagu, baš kao i slavni heroj Džerija Sigela. Najsmjelija Stefanovićeva teza je da su zapravo drevni Srbi sa ovih prostora, iz perioda vinčanske, vatinske i butmirske kulture, zapravo rođeni Supermeni.
Njihova ratnička priroda, osjećaj superiornosti, značaj zbog koga im je dato da upravljaju “verigama svijeta” (Catena Mundi), kako su Rimljani nazivali područje Balkana, sve je to plod vjekovnog konzumiranja kriptonita ili jadarita. Naravno, sve ovo je izrečeno u metaforičnom smislu.
Sam roman je vrhunska akciona drama u stilu Marvelovih superheroja, situirana u tri vremenska toka (početak XX vijeka, osamdesete i devedesete godine prošlog vijeka). Državna bezbjednost pokušava da kontroliše moći superdjece koja kao da su iz filmova “Skeneri” Dejvida Kronenberga ili “X ljudi” Brajana Singera.
U prvom dijelu romana govori se o “prozorljivoj” djevojčici Jarni, koja zaista posjeduje X moći, koja može svojim mislima da onesposobi drugu osobu. Može da joj istopi mozak, baš kao što mogu Kronebergovi “Skeneri”. Nju kontroliše visoko rangirana madam Nataša, vojni psihijatar, kao i opskurni slikar i miljenik službe bezbjednosti Radul. Djevojčice esperi kao što je Jarna služe državi, kako bi otkrivale razne nedostupne operativno špijunske podatke ili onesposobljavale neprijatelje psihičkim moćima.
Duhovni srodnik mlade Jarne je mladić po imenu Damjan, koji je kao dječak pio dosta žive vode sa Brezjaka, a potom na jednom otvorenom tumulu imao bliski susret sa skeletom djeteta koje je živjelo prije 3.300 godina. Duhovnom transmigracijom duha djeteta iz tumula u Damjana on postaje vidovit i otvaraju mu se X moći. Kao takav postaje zanimljiv austrougarskim tajnim službama, kao specijalnim službama srpske vojske.
Poglavlje “Preko Drine sa iskrom u oku” prati povijest o Damjanu od dječačkih dana do pogibije u Prvom svjetskom ratu. Pisano u poetskom maniru poput “Dnevnika o Čarnojeviću” Miloša Crnjanskog, poglavlje o Damjanovom ratnom putešesviju ponovo junaka vraća u područje između Loznice i Krupnja, gdje saznaje priču o demonskom Selimu, rodonačelniku porodice Selimović, sa kojima će uz pomoć “žive vode” zauvijek biti povezan.
Jarna se preziva Selimović. Za vrijeme putovanja Damjan ne preživljava samo bitku sa vojnicima suprostavljenih vojski, već i surovu bitku sa nimalo pitomom prirodom u gornjem slivu Drine. On se bori sa mitskim demonima iz srpske mitologije, na njega nasrću ale, zmije, vještice. Pred sam kraj života dijeli bolničku postelju sa jednim živim Zduhačem.
Bogatstvo Stefanovićevog jezika, kojim je pisan roman, upotreba drevnih srpskih riječi u stilu Momčila Nastasijevića daje dodatnu dimenziju ovom biseru naše fantastične literature. Pripovijest o Damjanu poetskim jezikom otkriva talentovanog espera, koji bi u Marvel mitologiji bio visoko kotiran. Da je tako Damjan bi bio jedan od bogova panteona Marvelovih superheroja. Njihovi kreatori Sten Li i Džek Kirbi možda bi Damjanu nadjenuli neko bombastičnije ime poput Vulverina, Roug ili Ajron mena. Ipak, superherojima sa srpskog tla možda najbolje i stoje stara imena poput Jarne ili Damjana.
U trećem dijelu Stefanovićevog romana, profesor Bogdan Selimović pred kraj života otkriva esperske sposobnosti. On pronalazi portal u odvojenu stvarnost tako što jednostavno zakorači u jedno drvo. Kada se ponovo vrati u inflatornu stvarnost 1993, vjerujući da se zove Selim – poput svog pretka, pokuša da poznanike uvjeri u to. Poznanici mu ne vjeruju da u drvetu postoji ulaz u drugi svijet. Ljudi jednostavno ne vjeruju da postoje paralelni svjetovi i čuda, ne vjeruju u drevnu povijest srpskog roda, niti u njihovu vezu sa vukovima, ne vjeruju u magičnu moć “žive vode”, ne vjeruju u superstvarnost.
Damjan je pronašao figuricu vuka iz perioda Lepenskog vira i ona mu daje posebnu moć da pobijedi nevidljiva bića. Da je imao oštre kandže svakako bi bio vukodlak ili Vulverin, svakako potomak drevnih Neura o kojima autor piše u citatnom hipertekstu.
Stefanović namjerno svoje junake smješta u kasarnu podno Banjice, gdje je bilo drevno neolitsko svetilište. Njegovi junaci odlaze do Vinče, čija su arheološka nalazišta pretvorena od strane komunističke Titove vlasti u deponije i nuklearni institut. Verigaši su zapravo esperi Balkana, na čijem tlu se nalazi moćan mineral Jadarit. Oko njega su svjetske sile spremne da vode ratove, “tuđinaca koji žele da se domognu sile i svih njenih mogućnosti, lokacija žive vode i svih tapija na nju”.
Superheroji su izgleda predodređeni da se radjaju na srpskom tlu, jer se na verige sred Balkana može okačiti svašta. Nedostaje samo moćna holivudska produkcija da se čitav svijet uvjeri da je zaista tako.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu