Iako se na prvi pogled čini da je terapija za hipertenziju rutinska stvar, u stvarnosti je mnogo složenija i često puna propusta, kako od strane pacijenata, tako i samih ljekara. O tome govori kardiolog sa dugogodišnjom praksom, prim. dr Živan Dimitrijević, koji ukazuje na tri ključne greške koje oboljele mogu skupo da koštaju zdravlja, pa i samog života.
Neredovno uzimanje lijekova
Najveća i najopasnija greška jeste neredovno uzimanje lijekova, što, u ovom slučaju, ide na teret pacijenata.
– Ljudi često imaju proizvoljan pristup terapiji – uzimaju lijek samo kad im „skoči pritisak“, a kad je normalan, misle da im ne treba. To je potpuno pogrešno i tako nešto nije mogao da im savjetuje nijedan lekar – navodi dr Dimitrijević.
– Kada se lijekovi uzimaju neredovno, pritisak stalno varira – jedan dan je visok, drugi dan normalan, pa pacijent pomisli: „Što bih sad uzimao lijek?“ Trećeg dana uzme, četvrtog ne uzme, a onda petog pritisak naglo skoči na 200. Te oscilacije, ti veliki skokovi, mogu da izazovu ozbiljne posljedice – šlog, akutnu srčanu slabost, edem pluća, infarct – opominje doktor Dimitrijević. Neki ljudi razviju opsesiju – mjere pritisak tri, četiri, pet puta dnevno i na osnovu toga sami odlučuju koje će lijekove da uzmu.
Nagli skok pritiska može da dovede do moždanog udara, upozorava ljekar.
– Iskustvo mi pokazuje da ovo „eksperimentisanje“ s lijekovima češće rade žene, koje se plaše da im pritisak ne padne previše. Ovo može da se dogodi samo ako se pretjera s dozom, ali kada se terapija pravilno postavi, ozbiljan pad koji bi bio opasan praktično ne postoji – naglašava kardiolog.
Dodaje da ima utisak da su žene ubijeđene da je liječenje povišenog pritiska banalna, jednostavna stvar. Istina je, međutim, da je glavni, i to tihi ubica u svijetu.
– Ubio je više ljudi nego svi ratovi zajedno. I infarkti i šlogovi – sve su to, uzmeđu ostalog, posljedice neregulisanog pritiska.
Nekvalitetno određena terapija
Sljedeća velika greška u vezi sa terapijom za pritisak tiče se samih ljekara, a riječ je o nekvalitetno određenoj terapiji.
– Terapija mora da bude individualno prilagođena i zavisi od godina, pola – nije isto da li je u pitanju muškarac ili žena, a to se i vidi s vremenom i drugih faktora. Ali ako ljekar nije dovoljno zainteresovan, angaživan, desi se da pacijentu pritisak povremeno skoči na 160, a to ne bi trebalo da prođe uz komentar (ljekara): „Ma nije strašno.“ Tu može da bude problem, jer ako pritisk skače – nešto nije u redu. Možda je u pitanju lijek koji ne odgovara, možda je čovjek bio pod stresom tih dana, ali to mora da se ispita – upozorava dr Dimitrijević.
Razlog propusta vjerovatno leži u nedostatku vremena, ali da li ćete imati vremena za pacijenta kada je to neophodno, zavisi od samog čovjeka, smatra naš sagovornik.
– Naravno, ni mi doktori nismo sveci, i mi griješimo. Nekad nam dan krene naopako, nekad se desi da u ordinaciju uđe neko za koga imate utisak kao da vam se plafon srušio na glavu, ali sve to morate da prevaziđete. Naravno, sistem takođe ima svojih mana, ali ne bih sada ulazio u to – napominje.
Ova zamjerka se, prije svega, odnosi na ljekare opšte prakse, jer oni liječe 90 odsto slučajeva hipertenzije. Samo oko 10 odsto pacijenata završi kod kardiologa, a to su obično teži i komplikovaniji slučajevi koji zahtijevaju posebne kombinacije lijekova.
Nedovoljno iskorišćen dijapazon lijekova
Treća ozbiljna greška koja se često viđa jeste nedovoljno iskorišćen dijapazon lijekova kojih ima na stotine, ali su uglavnom svrstani u pet osnovnih grupa – beta-blokatori, diuretici, vazodiletatori, ACE inhibitori i blokatori receptora u centralnom nervnom sistemu.
– Ima pacijenata kod kojih organizam „traži“ svih pet grupa lijekova za kontrolu pritiska (ili nešto manje), ali problem nastaje kada ima stav: „Uff, pa to je mnogo lijekova!“ A šta da radimo ako je mnogo? Takav je organizam. Onda se dešava da se i ljekar povuče – ne želi da insistira i tu dolazi do propusta – objašnjava dr Dimitrijević.
U takvim slučajevima bi zapravo trebalo da bude odlučan i da objasni zašto je potrebna šira terapija.
Jedan od takvih pacijenata kome je potrebna “šaka lijekova” je i sam ljekar Dimitrijević.
– Iskreno, koristim sve, jer imam visok pritisak koji ne mogu lako da kontrolišem. Takav mi je organizam. Imam i blagi problem sa bubrezima – neka početna slabost, ali kad se spoje visoki pritisak i oslabljena bubrežna funkcija, to već postaje komplikovano, da ne kažem “luda kuća” – otkriva uz osmijeh.
Pojedinim pacijentima dovoljan je i jedan lijek za početak, a to može da bude i običan diuretik.
– Često se počinje s diuretikom, daje se lijek za izbacivanje tečnosti, recimo, svaki drugi dan i tako to može da funkcioniše narednih 10 godina. Ali kako godine prolaze, stanje se mijenja – organizam „slabi“ i tada se uvode dodatni lijekovi – sugeriše.
Koje vrijednosti su znak za uzbunu?
Pritisak je veoma bitna stvar u životu i treba ga liječiti na vrijeme da bismo u kasnijim godinama, poslije 50. ili 60. imali manje srčanih oboljenja u populaciji – infarkta, srčane slabosti, poremećaja srčanog ritma, navodi doktor.
– Samo jednom izmjerena vrednost od 140/90 je znak da treba da se javite izabranom ljekaru. To ne znači da će vam terapija automatski biti prepisana, ali je razlog da se obrati pažnja – kaže kardiolog Dimitrijević za Kurir zdravlje.
Znaci upozorenja
Hipertenzija najčešće (godinama) ne izaziva nikakve simptome sve dok ne dođe do komplikacija poput infarkta, šloga ili oštećenja bubrega. Međutim, kod pojedinih osoba mogu da se jave simptomi, posebno ako je pritisak izrazito visok ili naglo poraste. To mogu da budu:
* Glavobolja, naročito u potiljačnom delu (posebno ujutru)
* Vrtoglavica
* Zamor i osjećaj slabosti
* Zujanje u ušima
* Zamagljen vid
* Lupanje srca
* Pritisak u grudima
* Kratak dah
* Krv iz nosa (rjeđe, obično kod vrlo visokog pritiska)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu