Poznato je da se presude ne komentarišu, ali kaznena politika u Srpskoj i BiH godinama je bila predmet ismijavanja od strane građana.
Tako su sudski postupci za najteža krivična djela u javnosti dočekani sa podоzrenjem i komentarima, poput onih da će optuženog uskoro pustiti zbog nedostatka dokaza, do komentara da će optuženi na kraju izaći i kao pobjednik, jer će tužiti državu zbog vremena provedenog iza rešetaka. Ovi komentari nisu bili plod nečije mašte, već potvrda svega onoga što se ranije dešavalo u sudnicama širom BiH.
Međutim, u posljednja dva mjeseca samo Okružni sud u Banjaluci je u dva odvojena slučaja pokazao kakvu moć ima pravosuđe osudivši optužene na po 30 godina zatvora zbog monstruoznih krivičnih djela.
Iako su obe presude nepravosnažne i o njima tek treba konačnu riječ dati Vrhovni sud RS, one ipak predstavljaju veliki iskorak kada je u pitanju kaznena politika pred domaćim sudovima.
U prvom slučaju zbog višegodišnjeg zlostavljanja supruge koje je na kraju kulminiralo brutalnim ubistvom na 30 godina zatvora osuđen je Branislav Stanivuković. Drugi slučaj je presuda Daliboru Čamberu koji je na identičnu kaznu osuđen zbog mučkog ubistva mladića iz Banjaluke Duška Savanovića.
Slučajno ili ne u oba predmeta optuženi su se pokušali spasiti zbog navodne neuračunljivosti, ali dokazi tužilaštva bili su uvjerljiviji od onih koje je ponudila odbrana, pa su oba optužena i presuđena zbog krivičnog djela teško ubistvo za koje je i propisana kazna dugotrajnog zatvora.
Poznato je i da sud sudi na osnovu dokaza, pa se u konkretnim slučajevima može govoriti i o odlično obavljenom poslu od strane postupajućih tužilaca koji nisu ostavili prostora odbrani da krene u kontranapad.
Sa ovakvim presudama, a posebno visinom zatvorskih kazni svakako se postiže i generalna prevencija, odnosno građanima je upućena jasna poruka koja ih kazna očekuje ukoliko izvrše teško krivično djelo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu