Hronika

4 PITANJA BEZ ODGOVORA Da li će novi zakon uspjeti da dječaka ubicu zadrži u bolnici

Skoro tri mjeseca su prošla od stravičnog masakra u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu kada je 13-godišnjak ubio devetoro svojih vršnjaka i čuvara škole, a Srbija se i dalje nalazi u svojevrsnom stanju kolektivnog šoka.

Dječak ubica
FOTO: FOTO: OLIVER BUNIĆ/RINGIER

U prethodnom periodu otkriveni su mnogi detalji jezivog zločina, šokantne crte psihološkog profila najmlađeg masovnog ubice na planeti koji je danas napunio 14 godina, kontroverzni porodični odnosi… Ipak, pojedini detalji monstruoznog masakra, neke stvari koje su potom uslijedile, ali i budućnost dječaka-ubice i njegove porodice i dalje su poprilična nepoznanica.

Zato krenimo redom.

Pitanje 1: Da li će novi zakon važiti za njega?

Prošle nedjelje objelodanjeno je da se radi na dopuni Zakona o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama, koji je trenutno na javnoj raspravi, po kojem bi mlađi od 14 godina, ukoliko počine najteža krivična djela za koja slijedi zatvor od najmanje 10 godina, bili smješteni u psihijatrijsku ustanovu zatvorenog tipa, bez ograničenja trajanja.

Dakle, ukoliko postoji takva procjena, čak i doživotno!

– Djeca koja su ozbiljna opasnost za druge, liječiće se u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa sa posebnim obezbijeđenjem. O trajanju ljiečenja odlučivaće sud svakih šest mjeseci, na osnovu procjene psihijatara. Liječenje može da traje i neograničeno – stoji u prijedlogu.

Među prijedlozima je i mogućnost zabrane kontakta djeteta sa članovima porodice.

Nije tajna da je povod za izmjenu zakona upravo dječak-ubica i masakr u “Ribnikaru”, ali još nije decidirano odgovoreno na pitanje da li će ovaj zakon moći da se primjenjuje retroaktivno, odnosno da važi i za dječaka-ubicu?

Pročitajte još

Nacrt zakona koji se može videti na sajtu Vlade Srbije ne sadrži izmene i dopune člana 66 aktuelnog zakona koji navodi da „na postupke započete prije stupanja na snagu ovog zakona primjenjuju se propisi koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona“.

Pitanje 2: Kakvi su pregledi traženi za dječaka ubicu?

Dragan Kobiljski, otac djevojčice ubijene u “Ribnikaru”, prije nekoliko dana se javno oglasio potresnim pismom u kojem je postavio mnoga pitanja, zatražio odgovornost na više strana, istakao da “bole nepravda, izvrtanje činjenica, jeziva realnost, pokušaji izbjegavanja odgovornosti…”.

On je, između ostalog, skrenuo pažnju da “ne bi trebalo da je u redu što je dete sa potpunim odsustvom empatije izlagano od strane roditelja sadržaju neprimjerenom njegovom emocionalnom razvoju i obučavano u streljani”, ali se i dotakao jednog do sada malo poznatog detalja:

– Oglušenje roditelja na savjete o potrebnoj psihološkoj podršci i detaljnom ispitivanju djeteta usljed “krize svijesti” – ne bi trebalo da je u redu, jer je za posljedicu imalo zataškavanje slučaja djeteta koje je zapravo trebalo da se liječi.

Ako su stvarno postojali savjeti roditeljima da je potrebna psihološka podrška za dječaka-ubicu i da je došlo do svojevrsnog zataškavanja njegovog realnog stanja, onda bi odgovornost majke i oca mogla da bude još veća nego što se u prvi mah činilo, i to bi onda mogao da bude glavni dokaz u postupku koji se vodi protiv roditelja zbog zanemarivanja djeteta.

A maksimalna kazna za ovo djelo je tri godine zatvora.

Pitanje 3: Da li je masakr izvršen bez “posebnog razloga”?

Dječak-ubica je, u postupku koji se vodi protiv njegovog oca, nedavno putem video linka svjedočio više od četiri sata.

Ispitivanju su u zgradi Višeg javnog tužilaštva u Beogradu prisustvovali tužilac, advokat oca dječaka, punomoćnici oštećenih, kao i roditelji ubijene djece koji su saslušanje pratili preko monitora.

Dječak koji je počinio masakr u “Ribnikaru” ispričao je tom prilikom “da je ideju da puca dobio kad je gledao dokumentarni film u kojem se pominjalo masovno ubistvo”.

Iako je od tog kobnog 3. maja bilo mnogo priča da je bio zlostavljan u školi, da je bio žrtva vršnjačkog nasilja, da je povod bila loša ocjena iz istorije, ispostavilo se da se ništa od ovog nije dogodilo.

Čak ni prilikom svjedočenja dječak-ubica nije naveo konkretan razlog zbog čega je ušetao u školu sa očevim oružjem i ispalio hice u svoje vršnjake.

On je ispričao da je, navodno, ideju da ubija u svojoj školi dobio kada je gledao dokumentarni film u kojem se pominjalo masovno ubistvo, da bi potom na internetu pretraživao pojmove na temu pucnjava i ubistava, i analizirao šta su pucači radili i gdje su, uslovno rečeno, “griješili” pri počinjenju svojih užasnih zločina.

On nije mogao da konkretno objasni zašto se odlučio na stravičan zločin, osim tvrdnje da je “imao loša osejćanja prema vršnjacima”.

4. Kakva je “uloga” bila oca dječaka ubice?

Otac dječaka-ubice, jedan od najuglednijih srpskih radiologa, uhapšen je istog dana kada je njegov sin počinio stravičan zločin, a sada mu je on produžen na još tri mjeseca.

On se sumnjiči da je obučavao sina da puca, da ga je vodio u streljanu, kao i da oružje nije držao propisno obezbijeđeno.

Njemu se na teret stavlja krivično djelo “teško djelo protiv opšte sigurnosti”.

Tokom svjedočenja dečak ubica je rekao da mu “nije bilo lako da dođe do oružja”.

Sef s pištoljem u stanu je, navodno, bio postavljen veoma visoko, skoro pri plafonu, ali mu je ipak pošlo za rukom ne samo da dođe do njega, već i da sazna šifru.

– Kad ga je tata otključavao video sam da je šifra 637 – objasnio je dječak ubica kako je došao do oružja.

On je u iskazu potvrdio da njegov otac voli oružje i da ga je vodio u streljanu.

Ipak, rekao je “da mu prvi kontakt s oružjem nije omogućio otac, već instruktor u streljani”. U koju ga je, naravno, odveo otac.

– Ono što mogu da kažem je da oružje nije bilo obezbijeđeno adekvatno. Zna se kako po zakonu oružje mora da bude obezbijeđeno. Dalje, nije tačno da nije otac prvi omogućio dječaku da rukuje oružjem i da puca. To znam apsolutno jer je upravo odgovarajući na moja pitanja on pojasnio ko, kako, kada, gdje…”, rekla je Zora Dobričanin Nikodinović, koja zastupa jednu od porodica žrtava.

Ocu dječaka-ubice je u međuvremenu zabranjeno raspolaganje imovinom, istražni postupak protiv njega može da traje šest mjeseci, nakon čega se postupak obustavlja ili se podiže optužnica, a za krivično djelo za koje se trenutno sumnjiči prijeti mu kazna do 12 godina zatvora.

Šta znamo o dječaku ubici

U stravičnom zločinu 3. maja dječak-ubica je usmrtio 10 osoba i ranio još šest. Na licu mjesta je stradalo osmoro učenika i školski čuvar, dok je djevojčica A. A. preminula 15. maja od zadobijenih povreda.

Istraga je odmah utvrdila da je dečak ubica zločin do detalja planirao mjesec dana, da je imao skice škole i spisak potencijalnih žrtava, pa čak i da su neki označeni kao “prioriteti”.

Tinejdžer koji je usmrtio deset osoba odlično je baratao oružjem, pošto ga je otac još od 12. godine vodio u streljanu, vježbao je i ersoft, a kriminolozi tvrde da je “pucao kao profesionalac”.

Dječak ubica je bio pod pritiskom roditelja koji su u njemu vidjeli “malog genijalca”, upisali su ga u muzičku školu, na časove glume, jezika, ali i razne sportove.

Kada ga je 2021. udario drugi dječak, u Tiršovoj mu je urađena psihološka evaluacija i ocenjen je kao izuzetno pametan, vaspitan, moralno i etički orijentisan, ambiciozan.

Pošto nije imao napunjenih 14 godina, ubica ne može krivično da odgovara, ne može da bude u pritvoru niti da bude osuđen na zatvorsku kaznu, ali može na duže vrijeme da bude smješten u ustanovu zatvorenog tipa.

Dječak-ubica je postao najmlađi masovni ubica na svijetu, a za razliku od drugih slučajeva u svijetu, on nijednog trenutka nije ni pomišljao da može da bude ubijen, a kamoli da digne ruku na samog sebe.

Šta znamo o porodici

Dječak ubica potiče iz ugledne beogradske porodice, otac mu je poznati ljekar radiolog, a majka profesorka mikrobiologije.

Ima i desetogodišnju sestru koja je takođe pohađala OŠ “Vladislav Ribnikar”.Nakon što je majka počela da obilazi notare po Beogradu, a otac tražio da ga jedan posjeti u pritvoru, sud je odlučio prvo ocu da zabrani raspolaganje imovinom, a nešto kasnije i majci.

Viši sud je popisao imovinu koja je u vlasništvu porodice dječaka ubice. Sud je utvrdio da porodica ima u vlasništvu četiri stana, garažno mjesto, dio poslovnog prostora i jedan automobil.

Majka dječaka ubice i njena desetogodišnja kćerka su prije nešto više od mjesec dana vraćeni sa graničnog prelaza Prohor Pčinsjki pošto im nije dozvoljen izlazak iz Srbije.

Protiv majke je pokrenut postupak kako bi se utvrdilo da li ima elemenata krivičnog djela “zapuštanje i zlostavljanje maloljetne osobe”, prenosi Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu