Rasadničarima takođe problem predstavlja i nedostatak radnika.
Na ove probleme za Srpskainfo je ukazao Jovo Dragojević iz Bereka, najveći proizvođač sadnica voća u ovom dijelu Republike Srpske.
On je do sada godišnje proizvodio više od 100.000 sadnica, ali je količine drastično umanjio, ugasio preduzeće i od ove sezone opredijelio se za uslužnu djelatnost.
Dragojević, u skladu sa mogućnostima, sada proizvodi sadnice po nalogu i za potrebe preduzeća iz Modriče.
On naglašava da podaci jasno ukazuju sa kakvom problematikom se suočavaju vlasnici rasadnika, te da je ovakav poslovni potez, za njega bio neminovan.
– Ove godine imam 15.000 sadnica voća i ukrasnog bilja. Prošle sezone moja proizvodnja bila je duplo veća, ali prethodnih godina, po sezoni sam proizvodio u prosjeku 130.000 sadnica. Kada sam shvatio da potražnja opada, te da imam sve više neprodanih sadnica voća koje sam spaljivao, postalo je jasno da za mene, kao i ostale koji se bave istim poslom, više nema perspektive – kazao nam je Dragojević.
Analizirajući uzroke takve situacije, Dragojević navodi nekoliko ključnih faktora koji su negativno uticali na proizvodnju sadnica.
– Potražnja sadnica voća drastično je smanjena u Republici Srpskoj. Mnogi, godinama uzorni proizvođači voća, zapustili su svoje plantaže ili sasvim iskrčili voćnjake. U Federaciji BiH situacija je nešto povoljnija. Na to tržište, u posljednje vrijeme plasiramo više sadnica nego ovdje – naglašava Jovo Dragojević.
Drugi, takođe veliki problem, predstavlja manjak radnika.
– To je za nas nerješivo. Mi, vlasnici rasadnika godinama ne uspijevamo obezbijediti ni minimalan broj sezonskih radnika za spolove u rasadnicima. Ove godine satnica je osam maraka, što je pristojna cijena i nudi mogućnost solidne zarade. Međutim, to ništa ne mijenja u pozitivnom smislu. Do sada smo angažovali radnike iz Srbije, Hercegovine, čak Rumunije i Bugarske, ali zbog korone, uskraćeni smo za dolazak tih radnika – naglasio je Dragojević.
Zbog navedenih okolnosti, kaže sagovornik Srpskainfo, bitno su izmijenili strukturu proizvodnje.
Količine sadnica plantažnog voća su sve manje, a ukrasnog bilja, domaćih i egzotičnih sorti voća sve veće.
– Prilagođavamo se tržištu i uslovima rada, jer to okolnosti diktiraju, kako bi izbjegli potpunu propast i prestanak rada. Podsjećam, posjedujemo mehanizaciju, znanje, bogato iskustvo koje nastojimo, bar djelimično iskoristiti. Zato, umjesto sadnica jabuke, kruške, šljive, breskve, kajsije i drugog voća, sve više proizvodimo tuje, smrče, borove, jorgovan, bagrem, jasen – ističe Jovo Dragojević, vlasnik rasadnika u Bereku, gdje predstoji vađenje sadnica i rasadnika.
Nažalost, kaže on, osim dvojice radnika, te nekoliko ukućana, ne vjeruje da će obezbijediti sezonce kako bi ovaj posao na vrijeme okončao, u optimalnim rokovima za jesenju sadnju.
Inače, Potkozarje koje je nekada imalo najveću proizvodnju voća u bivšoj Jugoslaviji, te uzorne zasade voća, ponovo ulazi u krizni period, a mnogi voćari su u nedoumici, da li uopšte više proizvoditi ili egzistenciju potražiti u drugim poljoprivrednim djelatnostima.
Najveći problem za voćare je plasman jabuke i kruške, što diretno utiče i na proizvođače sadnica, kao što je Jovo Dragojević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu