Sociolozi, politikolozi i psiholozi imaju razne odgovore na pitanje zašto u ovom regionu gajimo ljubav prema mržnji, ističući da je to rezultat burne istorije, neizgrađenog sistema i kulture, ali i političkih i drugih zloupotreba.
Mržnja koja je među narodima i među pojedincima, a koja eskalira ovako u periodima izborne kampanje jeste nešto što je ovdje prisutno dugo. Još prije jednog vijeka je Andrić objasnio da je mržnja koja u BiH postoji, veća od njenih lijepih planina. Sa stanovišta politikologije i kulturologije, to je zapravo problem neizgrađenih kulturnih obrazaca. Pisci, umjetnici, politikolozi, državnici, putopisci i žurnalisti su svjedočili kako je mržnja ovde bila konstantna, a nje zapravo ima zbog čestih ratova, neizgrađenog pravnog sistema, odsustva kulture dijaloga, zapuštene kulture i duha, a sve to spada pod neizgrađeni kulturni obrazac. To je pogodno za kriminalce i zloupotrebe, a pogubno za narode i institucije – kaže profesor političke kulture iz Banjaluke Đorđe Vuković.
Po njegovim riječima, kod nas se školuje mržnja kroz udžbenike, medije, apolitičke debate, simbole, dakle na sve strane duboko su izvorišta mržnje otvorena.
-Sada smo svjedoci i toga koliko je nepovjerenje na kojem počivaju međunacionalni odnosi, ali i individualni odnosi, koliki je strah, nevjerica, osjećaj nepravde, te koliko se lako sve to pretvara u mržnju – ističe profesor Vuković, te podsjeća da je mržnja jedna od etnopsiholoških osobina naših naroda.
Sociolog kulture iz Beograda Ratko Božović objašnjava i da se kod balkanskih naroda mržnjom postiže homogenizacija nacije i vjere.
– Tako se ujedinjuje gomila ljudi, koji gube individualnu posebnost i što je još i važnije, mjeru prema drugima, te odgovornost prema onome što čine sami. U tom smislu smo mi velika civilizacijska brljotina – smatra Božović, dodajući da mu se često čini i da „smo sposobniji za mržnju, nego za ljubav“.
On podsjeća i da mržnju za samo pola koraka uvijek prati nasilje, što smo imali priliku da osjetimo i u svojoj novijoj istoriji. I u našem jeziku, dodaje, vidi se da smo ratničkog usmjerenja, jer nemamo jezik mira i tolerancije.
Banjalučki socijalni psiholog Srđan Puhalo vjeruje, međutim, da nisu pojedinci ti koji gaje ljubav prema mržnji, već je „političke elite uzgajaju“.
– Ne mrzimo mi kao narodi ni manje ni više nego drugi, već smo žrtve manipulacije tih elita, kojima to omogućava da lako vladaju. Oni žive od straha i gajenja animoziteta. Realno, na individualnom planu mi nemamo mnogo problema, jer komuniciramo, radimo, putujemo. Imamo neke stvari oko kojih se ne slažemo, ali u principu funkcionišemo. Ali kada se to podigne na kolektivni i nivo političara, onda to pređe u strah od drugog, nepovjerenje i onda je mali korak do mržnje – kaže Puhalo.
Žigić: Istorija puna nasilja i zločina
Članica Koalicije za borbu protiv mržnje u BiH i novinarka Radmila Žigić podsjeća da je naša istorija puna nasilja i zločina koji upućuju na zločine iz mržnje, i da od toga ne možemo pobjeći.
– Zbog naše burne istorije, gdje smo dugo bili i prostor kojim su vladali različiti osvajači, imali netolerantnih i nedemokratskih režima, nismo imali vrijeme da odbolujemo različite bolesti demokratskog razvoja i da se razvije tolerancija, da se naučimo mirnom suživotu, nenasilju i prihvatanju različitosti. Drugi narodi su to naučili – kaže Radmila Žigić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu