Petar Veliki i njegovi pijani poduhvati
Piće je bilo najveći porok Petra Velikog. Lumpovao je u mladosti kada je posjećivao njemački kvart u Moskvi i opijao se sa Nijemcima i Britancima koji su služili ruskom prestolu. Knez Kurakin, njegov savremenik, se prisjeća da je pijančenje nekada trajalo danima. Mnogo ljudi je od opijanja pritom umrlo (uključujući Petrovog prijatelja Franca Leforta). U to doba nijedno vjenčanje u njemačkom kvartu nije moglo da prođe bez carevog prisustva, navodi Russia Beyond.
Devedesetih godina 17. vijeka mladi Petar je osnovao “Svešaljivi, svepijani i najluđi sabor” u kojem su članovi bili njegovi pijani pajtaši, najviši ruski zvaničnici i aristokrate, i koji je bio aktivan do kraja Petrovog života. Svi članovi ovog kluba imali su skaredne nadimke i za vrijeme svojih poduhvata parodirali su hijerarhiju katoličke i pravoslavne crkve. Umjesto Svetog pisma, klub je imao kutiju u kojoj su bili pehari za votku koji su izgledali kao Biblija.
Možemo reći da je Petar bilo priličan huligan. Za vrijeme posjete Engleskoj, dan je počinjao sa pola litre brendija i pola litre šerija.
Godine 1698. Petar je primijetio da knez Menjšikov stiže na bal sa svojom sabljom oko pasa. Car ga je ukorio šamarom zbog kojeg je Menjšikovu krv potekla iz nosa. Iste godine, 26-godišnji car se na zabavi naljutio na Franca Leforta, zgrabio ga, “udario njime o pod i gazio ga nogama…” Kada je boljar Golovin odbio da jede salatu sa sirćetom (ruski boljari su smatrali da su evropske salate “hrana za konje”), Petar je naredio pukovniku da Golovina drži okrenutog naopačke i hranio ga je salatom i sirćetom tjerajući ga da “kija dok mu nos nije prokrvario”.
Svi dvorani koji bi zakasnili na Petrove “skupove” (zvanične balove) morali su da popiju pun “pehar velikog orla” (1,5 litra) votke. Nakon što je nekoliko ljudi od toga umrlo, niko se nije usuđivao da kasni na balove. Opijanje sa Petrom Velikim mnoge je koštalo života. Petrova nećaka Ana Ivanovna (kasnije ruska carica Ana) udala se za Frederika Vilijama, vojvodu od Kurlandije. On je došao u Sankt Peterburg na svadbu, ali je umro dva i po mjeseca kasnije, jer se usudio da se sa Petrom nadmeće u piću.
Čak su i posljednji dani Petrovog života bili obilježeni terevenkama. U januaru 1725. godine francuski ambasador Žak de Kamprendon je planirao da sa carem pregovara o vojnom savezu, ali je procedura iznenada obustavljena. Kako je ruski kancelar Osterman krišom rekao Kamprendonu, “trenutno je nemoguće razgovarati sa carem o aktuelnim pitanjima. On je potpuno posvećen zabavi. Po cijeli dan ide od kuće do kuće, posjećuje najuglednije porodice u prestonici zajedno sa 200 muzičara i zabavljača, pjevajući raznorazne pjesme i jedući i pijući na račun svojih domaćina.”
Kamprendon je ubrzo napustio Rusiju, a njegovi pregovori nikad nisu nastavljeni. Petar Veliki je preminuo tog januara.
Budući car oficira dovodi do samoubistva
U svojim memoarima knez Petar Kropotkin, poznati ruski revolucionar i filozof, opisao je užasne događaje iz 1869. godine, u kojima je učestvovao veliki knez Aleksandar Aleksandrovič, budući car Aleksandar III. Karl Gunius, finski oficir, radio je za rusku vojsku kao inženjer za oružje. Bio je poznat po tome što je unaprijedio pušku Berdan, jednu od najčešće korišćenih pušaka u Rusiji u drugoj polovini 19. vijeka. Poslije jednog od njegovih poslovnih putovanja u SAD, primio ga je veliki knez Aleksandar, u to doba general-ađutant cara Aleksandra II, svog oca.
Za vrijeme audijencije, veliki knez je… počeo da govori grubo sa oficirom [Guniusom]. Ovaj mora da je odgovorio sa dostojanstvom. Veliki knez se razbjesnio i nemilosrdno opsovao oficira… Oficir se odmah udaljio i poslao pismo velikom knezu, zahtijevajući da se Aleksandar izvini i dodajući da će se ubiti, ako izvinjenje ne stigne za 24 časa… Aleksandar se nije izvinio i oficir je održao svoju riječ. Vidio sam ga kod mog bliskog prijatelja te večeri kada je čekao da stigne izvinjenje. Sljedećeg dana bio je mrtav. Aleksandar II je bio bijesan na svog sina i naredio mu je da ide za kovčegom oficira sve do groba [što je bilo veliko poniženje za velikog kneza – prim. ur.], ali čak ni ova strašna lekcija nije mladog čovjeka izliječila od arogancije i naglosti Romanovih.
Veliki knez pucao u generala vojske
Veliki knez Boris Vladimirovič (1877-1943), unuk cara Aleksandra II i brat od strica cara Nikolaja II, bio je pripreman za vojnu karijeru, što je bilo uobičajeno za muške članove porodice Romanov. Dobio je izvanredno obrazovanje i bio je strasni anglofil, što od njega ipak nije načinilo džentlmena. Od svoje mladosti Boris je bio poznat kao ljubitelj pića i žena. Nije se ničega ustručavao… Na krunisanju Nikolaja II flertovao je sa Marijom, kraljicom Rumunije (koja je bila njegova rođaka i već udata). Njegovo udvaranje bilo je razlog za raskid nekoliko vjeridbi u visokim evropskim krugovima. Kada je Boris dobio vanbračno dijete sa jednom Francuskinjom, roditelji su ga poslali na putovanje po svijetu, gdje je lovio tigrove sa maharadžama i pio šampanjac iz cipelica američkih glumica. Njegova najozloglašenija avantura takođe je počela kao flert.
Sin naciste koji je čuvao pokradeno blago tvrdi da zna gdje je Ćilibarska soba
Rusi izabrali Petra Velikog za “vladara svijeta”
Za vrijeme Rusko-japanskog rata (1904-1905) Boris je služio u štabu generala Alekseja Kuropatkina. Dok je boravio u Ljaojangu, Boris je spopadao jednu medicinsku sestru, za koju se ispostavilo da je bila kneginjica Gagarina (žena iz veoma ugledne aristokratske porodice). Ona ga je ošamarila i u pismu se požalila generalu Kuropatkinu.
General je pozvao Borisa Vladimiroviča i ukorio ga. Uvređen, Boris je podsjetio generala da je on veliki knez, a Kuropatkin, ruski ministar rata, izgubio je živce i uzviknuo: “Tišina! Mirno!” – na šta je veliki knez izvukao pištolj i pucao u Kuropatkina, ranivši ga u ruku. U šoku, Kuropatkin je napisao pismo Nikolaju II, pitajući ga šta da radi, i dobio je strašan odgovor: “Postupite prema zakonu.” Zakon je propisivao da bilo koji vojnik koji puca u generala treba da bude… pogubljen. Niko se nije usudio da to primijeni na velikom knezu, pa su ga proglasili ludim na ljekarskoj komisiji i poslali u Sankt Peterburg (što je on zapravo i želio, jer nije htio da služi u vojsci i rizikuje svoj život). Ali, doktori su možda bili u pravu.
( Russia Beyound, Blic)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.