Na našim prostorima se odvajkada za nekoga ko se zarazno i naizgled bez razloga smije kaže da se “smije k’o lud na brašno”. Iako zvuči krajnje bizarno iza ove izreke se zapravo krije interesantna istorijska priča.
Postoji i teorija koja smatra da izraz ima makedonske korijene. Tamo je postojao običaj da se duševni bolesnici (koji su se često i histerično smijali) liječe uz molitve nad brašnom od kojih su zatim pravljeni hljepčići.
Jedna teorija kaže da porijeklo ovog neobičnog izraza treba tražiti još u Staroj Grčkoj. Naime, ljudi su tada vjerovali da božanstva, kao i ljudi, umiru. Ona to čine u jesen i ponovo se rađaju s proljeća. Ipak, preko zime, dok su stari bogovi mrtvi, a novi još nisu rođeni, duše mrtvih izlaze na svjetlost dana, a jedina zaštita od njih za žive je smijeh i radost.
Zato je to vrijeme kada razuzdane povorke svečara idu ulicama, igraju po trgovima i obilaze naselja. U tim povorkama naročito mjesto zauzilami su likovi budala, dvorskih luda i ostalih lakrdijaša kojima je smijeh bio nezaobilazni način tjeranja straha.
A kako su se ove “lude” često posipale brašnom, da bi bile bijele kao mrtvaci koje ismijavaju, ovdje treba tražiti korijene izreke “smeje se k’o lud na brašno”, piše Istorijski zabavnik.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.