Kada je dovedena u porodilište, dobila je sve ono što joj je surovost života oduzela prilikom uzimanja prvog daha, ljubav, pažnju, posvećenost i nadimak Nera, po grčkoj boginji hrabrosti. Taj nadimak, načinio je od Milice pravu ratnicu, ženu i majku za primjer, danas uspješnu spisateljku, novinarku i talentovanu glumicu.
Od Gnjilana 1994. do Leskovca 2024. godine, put je bio dug, trnovit i na samom početku, težak. Da je usvojena i da nije biološko dijete porodice Nikolić, Svetlane i Ljubiše, saznala je na najsuroviji način, od vršnjaka, tokom bombardovanja Jugoslavije 1999. godine.
– Imala sam pet godina, 1999, kada sam saznala da sam usvojena i to na ružan način, od djece na ulici. Oni su to čuli od roditelja, pa su se malo igrali rata protiv mene. Poslije sam saznala da sam usvojena sa tri i po mjeseca i da sam rođena na Kosovu – pričala je Milica ranije za Blic.
Svetlana i Ljubiša, bračni par iz Leskovca koji nije mogao da ima djece, bili su puni ljubavi od prvog trenutka kada su je uzeli u ruke. Kada im je ispričala šta su joj drugari rekli, objasnili su joj da možda nisu njeni biološki roditelji, ali da će ona uvijek biti njihova kćerka.
– Sjećam se, majka mi je tada to lijepo objasnila i ja sam to, kako kažu, lijepo prihvatila. Tad mi je mama objasnila da nije mogla da me rodi, ali da me je nosila u srcu, kao i da me je druga teta rodila. Ona nije mogla da me zadrži, a da su oni silno željeli bebu – prisjetila se sagovornica.
Ko su joj pravi roditelji počelo da je kopka u pubertetu
Ko su joj pravi roditelji, odakle je, čija je, počelo je da je kopka u pubertetu. Prvi pokušaj da sazna sve detalje, nije urodio plodom, ali je slagalica polako počela da se sklapa.
– Nikad me nije zanimalo do 16. godine da saznam, do tada sam bila ubijeđena da sam bila u domu za nezbrinutu djecu u Beogradu. Kad sam ušla u pubertet, kad je krenulo prvo zaljubljivanje, druženje, razmišljala sam, šta ako slučajno na taj način upoznam nekog ko mi je brat ili sestra, da mi je rod, da sretnem majku ili oca na ulici, a da ne znam ko su? Plašilo me je sve. Tad se otvorila ta tema, rekla sam roditeljima “voljela bih da znam ko sam, šta sam, odakle sam”. Tad su mi rekli da ni oni ne znaju sve, idemo u centar za socijalni rad i pokušaćemo da saznamo – nastavila je ona.
Klupko je krenulo da se odmotava. Do informacija je bilo teško doći, a i kada bi došla do novog saznanja, neki ožiljci su postajali veći.
– Do tih papira sam mnogo teško došla, sva vrata su mi bila zatvorena. Sve je bilo nekako baš sumnjivo, kasnije sam saznala da mi je otac bio uticajan čovjek na Kosovu, kao i da je on sve to, navodno, zataškavao. Pokojni tata mi je rekao da sam usvojena u Gnjilanu, i da me je biološka majka napustila jer je to morala. Kad sam saznala gdje, nije mi bilo svejedno. Oni su znali informaciju da sam pronađena pored neke škole, mislim da je bila muzička u pitanju, kao i da se ulica zvala Cara Lazara. Zato što je bila Ulica cara Lazara, u bolnici su mi dali ime Zorana Lazarević, pošto sam pronađena u zoru u toj Ulici cara Lazara – otkrila je.
Jednog dana, odlučila je da potragu raširi preko društvenih mreža. Na Fejsbuk grupi posvećenoj Gnjilanu, ostavila je status koji se raširio kao požar. Uskoro su počela da pristižu prva saznanja.
– Imala sam 18 godina kada sam preko jedne fejsbuk grupe “Gnjilane” gdje sam anonimno objavila svoju priču. Počeli su da se javljaju svi koji se sjećaju tog događaja. Tražila sam po medijima i ništa nisam našla. Samo mi je jedan stariji novinar rekao da se sjeća informacije da su “Večernje Novosti” objavile da je neka beba pronađena. Međutim, ja to nisam našla – dodala je.
Da bi došla do majke, morala da priča sa 7 žena
Uspjela je i prvo da dođe do rođaka biološke majke, pa i samog razgovora sa njom. Da bi uspjela da sazna ko joj je majka, morala je da razgovara sa čak sedam žena koje su napustile svoju djecu te godine na Kosovu. U prvi mah, žena za koju je saznala da je njena majka, odbijala je to da prizna. A onda…
– Htjela sam da je pitam zašto. To sam i u knjizi zapisala “I tikva ima korjene”. Prvo, ja sam tad bila djevojka, znala sam da ću jednog dana biti majka i nečija žena. Zanimalo me je da znam, da ne daj bože, naletim na nekoga ko mi je rođak. Do susreta je došlo preko ljudi, na kraju mi se javio njen brat od strica, koji mi je rekao ko je ona. Zanimljivo je da sam morala da pričam sa sedam žena, jer je 1993. na 1994. čak njih sedam napustilo svoju djecu. U razgovoru sa svakom od njih pričala sam o tome kada je koja napustila svoje dijete i zašto. Onda sam došla do nje, pozvala je. Znala sam da ima porodicu, sve i nisam željela da joj kvarim tu idilu. Prvo nije htjela da prizna, pa je onda rekla da je to neka njena rođaka, i na kraju je ipak priznala sve, došla je u Leskovac. Zagrlila me je, počela je da plače… Ne mogu da kažem da sam bila ravnodušna u tom trenutku – prisjetila se Milica.
Na pitanje “Zašto” dobila je odgovor da je morala to da učini jer nije imala podršku partnera koji je bio oženjen, ali ni svojih najbližih.
– Nije bila maloljetna, ali mi je rekla da je to morala da uradi zbog biološkog oca. On je bio oženjen, bio je na funkciji tada na Kosovu, a da ona nije imala podršku svojih roditelja. Prosto je, kako je rekla, morala to da uradi. Trenutno živi u jednom gradu u Srbiji. Nisam sigurna da njen današnji muž i djeca znaju šta je uradila – kaže Milica.
Svu svoju tugu i strahove Milica pretočila u riječi
Sve što je prošla u životu do danas, učinilo je Milicu jakom ženom, svu svoju tugu i strahove pretočila je u riječi. Kroz svoje romane, ispoljila je nevjerovatan dar za pisanje, koji nije prošao nezapaženo. Ono što je istakla kao “glavnog krivca” za to, bila je upravo njena životna priča.
– U filmu “Toma” ima jedna rečenica “Srećni ljudi ne pišu pjesme”. Stojim iza toga, neko ko je zaista ispunjen i srećan, ne može tako lako da napiše nijednu srećnu rečenicu. Ta potreba za pisanjem je nastala iz tuge, iz emotivne praznine. Dvije knjige sam napisala do sada, i od kako sam postala majka, od kako sam ispunjena ljubavlju, ne mogu da spojim dvije rečenice – priznala je ona.
Ponosna mama dvoje djece
Kada je postala majka, i prvi put uzela svog sina u ruke, shvatila je šta je njena biološka majka u stvari učinila. Tada je odlučila da presječe svaki kontakt sa njom.
Danas je novinarka, glumica i spisateljka koja iza sebe ima nekoliko knjiga. Uspješna, reklo bi se, u inat svemu što ju je snašlo na rođenju. I dok je u glumu i spisateljstvo ušla iz ljubavi, u novinarstvo ju je gurnula korona.
Nakon sina Ilije, Milica i njen suprug Miloš nedavno su dobili još jednu prinovu. Na svijet je došla djevojčica Mitra, koja je, kako se na društvenim mrežama vidjeti, donijela još više radosti u njihove živote.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu