Njihova životna borba je počela u 21. nedjelji Anine trudnoće, kad su joj ljekari saopštili dijagnozu koje se plaše sve žene preeklampsiju. Ovo je značilo da Petra mora da ugleda ovaj svijet prerano – već u 28. nedjelji, sa svega 680 grama i 34 centimetara dužine.
– Mama mi kaže da sam posebna, a svi sa Instituta su moja porodica – ovako priču za Telegraf započinje desetogodišnja Petra, koja je na rođenju bila jedna od najmanjih beba ikad rođenih u Srbiji.
Borba njene mame, Ane Sibinović, čija se trudnoća već od samog početka vodila kao visokorizična, doživjela je svoj trijumf: danas je Petra predivna, prelijepa, ljupka djevojčica koja sa velikim samopouzdanjem korača kroz život, koji joj je na samom početku postavio tako visoku prepreku.
Ona je danas jedna vesela i društvena djevojčica koja se bavi gimnastikom i ima mnoštvo kućnih ljubimaca, a ekipa portala Telegraf imala je priliku da je ugosti.
Ana je danas aktivistkinja Udruženja roditelja prijevremeno rođene dece “Mali div” koje informiše i pruža psihološku podršku što je, kako kaže Ana, manjkalo kada se ona porodila.
Oni svake godine na Svjetski dan prijevremeno rođenih beba – 17. novembar, organizuju neku aktivnost, a danas je stonotensiki turnir, u prostorijama Stonotensiskog kluba Kocić i SDPS.
– Turnir organizujemo da bismo podigli svijest o tome da djeca i osobe sa poteškoćama u razvoju isto žele igru i žele isti kvalitet života kao i ostali. Tako da pozivamo sve da dođu – kaže Ana.
Petra je vesela djevojčica koja danas rame uz rame sa svojim vršnjacima odgovara svakom izazovu.
Ona trenutno pohađa 4. razred i obožava gimnastiku, a jednog dana voljela bi da uljepšava životinje.
– Ja sam 4. razred i u školi mi je mnogo lijepo, imam puno drugara i najbolju drugaricu i dobra mi je učiteljica. Najviše od svega volim gimnastiku. Trenirala sam i ritmičku i običnu gimnastiku i znam mnogo akrobacija – kaže Petra koja je iza kamera Telegrafa i pokazala neke od njih, kao što su stoj i hodanje na rukama.
– Voljela bih da budem osoba koja sređuje i uljepšava životinje, grumerka. Htjela sam da budem veterinar, ali na tom fakultetu ima baš puno da se uči i onda mi je lakše da budem grumerka. Imam psa Tedija i macu Srećku i jednog zeca, a u Zaječaru još dva psa – otkrila nam je Petra.
Za zaposlene u Institutu za neonatologiju Petra kaže da su njena porodica, a odlazak u posjetu joj budi jako lijep osjećaj.
– Pričala mi je mama da je to jako lijepo i da sam se ja rodila ranije nego što je trebalo. Govori mi da sam posebna. Kada posjetim Institut to je jako lijep osjećaj, kao da sam tamo odrasla, što je donekle istina i osjećam da je to sve moja porodica – rekla je na kraju Petra, što je njenu mamu Anu rasplakalo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu