Sudbine

ZAMRZNUT JOŠ 1967. GODINE Profesor i dalje čeka buđenje, a ono što su ljekari otkrili iznenadilo je sve

Zamislite da legnete da spavate, a da vas probude tek za sto godina.

Doktor
FOTO: FREEPIK

Priča koja djeluje kao scenario za naučnofantastični film dogodila se u stvarnosti još 1967. godine, kada je ugledni američki profesor dobrovoljno odlučio da zamrzne svoje tijelo i sačeka budućnost.

Riječ je o Džejmsu Bedfordu, profesoru psihologije iz Kalifornije. Njegov život bio je pun teških borbi: kao četvorogodišnji dječak jedva je preživio opasnu difteriju, ali se oporavio, izrastao u snažnog čovjeka i izgradio izuzetnu akademsku karijeru. Međutim, u 73. godini života dočekale su ga najteže vijesti – dijagnostikovan mu je rak bubrega za koji u to vrijeme nije bilo lijeka.

„Šansa je jedan u milion, ali pristajem!“

Ne želeći da se preda, Bedford se prisjetio ideja pisca Roberta Etingera o zamrzavanju neizlječivo bolesnih pacijenata kako bi bili oživljeni kada medicina uznapreduje. Iako je bio svjestan da je šansa za uspjeh „jedan u milion“, pristao je da bude prvi testirani pacijent u istoriji krionike.

Prije njega zabilježena su dva katastrofalna pokušaja – u jednom slučaju pacijent je predugo čekao na pomoć, dok je u drugom tijelo greškom balzamovano. Profesor je svjesno odlučio da rizikuje kako bi pomogao nauci.

Drama od sedam minuta i temperatura od minus 196 stepeni

Džejms Bedford preminuo je 12. januara 1967. godine u jednoj kalifornijskoj bolnici. Ljekari su imali svega sedam minuta od trenutka smrti da pripreme tijelo i sačuvaju mozak živim.

U tijelo su mu ubrizgali specijalni hemijski sastav, a zatim ga smjestili u kapsulu sa suvim ledom na temperaturi od minus 196 stepeni Celzijusa.

Štampa je tada senzacionalistički pisala da će se probuditi tek za 20.000 godina, dok su naučnici s nevjericom vrtjeli glavom.

Sin ga skrivao u kombijima i vodio rat protiv sistema

Nakon zamrzavanja uslijedila je prava porodična i pravna drama. Profesorov sin Norman preuzeo je ulogu čuvara očeve kapsule, dok su ostali rođaci zahtijevali da se tijelo sahrani na tradicionalan način. Osiguravajuće kuće odbile su da plaćaju troškove skladištenja, a vlasnici magacina neprestano su tražili da se kapsula ukloni.

Norman je bio prinuđen da oca krije u iznajmljenim kombijima i prenosi kapsulu iz grada u grad, boreći se sa sudovima i dobavljačima tečnog azota.

Šok devedesetih: Kada su otvorili kapsulu, ugledali su nešto nevjerovatno!

Početkom devedesetih godina stari rezervoar konačno je pukao, pa se porodica obratila krioničkoj fondaciji „Alcor“ u Arizoni. Kada su stručnjaci otvorili kapsulu kako bi provjerili stanje tijela, ostali su u šoku.

Lice 73-godišnjeg profesora izgledalo je iznenađujuće mlado. Iako je led ostavio traga – rožnjače su pobijeljele, a koža je mjestimično izblijedjela – Bedford je izgledao kao da je samo nakratko zadrijemao.

Gdje se danas nalazi profesor?

Džejms Bedford danas počiva u mjestu Skotsdejl u Arizoni, zajedno sa još tridesetak „putnika u budućnost“. Savremena krionika danas koristi proces vitrifikacije (pretvaranje tkiva u biološko staklo bez oštrih ledenih kristala), dok se hemijski sastavi ubrizgani Bedfordu 1967. godine danas smatraju opasnim i pretpostavlja se da su mogli oštetiti mozak, iako za to nema direktnih dokaza.

Da li će čovječanstvo kroz sto godina razviti nanotehnologiju koja može da popravi oštećene ćelije i pruži profesoru drugu šansu za život i dalje ostaje jedna od najvećih zagonetki nauke, navodi ŽenaBlic.