Rezervoari sa pitkom vodom, cisterne sa naftom, skladišta hrane, lijekova, medicinski blok, špijunske i spavaće sobe, konferencijske dvorane… i snažni klima uređaji, koji i danas rade besprijekorno: sve to i još mnogo toga smješteno je na 6.500 kvadrata prostora na dubini od 280 metara ispod zemlje.
U Titov bunker, najmisteriozniju građevinu iz doba socijalističke Jugoslavije, zavirili su i reporteri Srpskainfo.
Građen je 26 godina i koštao skoro pet milijardi dolara, a ipak 50 godina niko nije znao da je u brdu nadomak Konjica skriven podzemni grad, u kojem su vodeći funkcioneri SFRJ mogli živjeti šest mjeseci, zbrinuti i zaštićeni čak i od udara u to doba najsnažnije atomske bombe.
Titov bunker, čija je gradnja trajala je od 1953. do 1979. godine, spolja izgleda kako sasvim obična jednospratnica, šćućurena između Neretve i šumovitog brda.
U slučaju rata, ovdje je trebalo da bude smješteno 350 vodećih jugoslovenskih funkcionera. Jedina žena među njima bila bi Jovanka Broz, supruga Josipa Broza Tita.
Od svih drugih funkcionera, uključujući i predsjednika Saveznog izvršnog vijeća ili što bi se danas reklo jugoslovenskog premijera, Džemala Bijedića, očekivalo se da se u bunker sklone sami – bez porodica.
Zvanično, Tito nikad nije kropčio u ovaj bunker, nezvanično se sumnja da je možda svratio, kad je dolazio u ove krajeve.
Drugariuca Jovanka Broz, zasigurno nikad nije posjetila ovo atomsko sklonište, a kamoli prenoćila u njemu. Bračnio krevet brozovih je i dan danas neraspremljen.
Ni čuveni “crveni telefon”, rezervisan samo za najhitnije pozive iz Titove sobe, Jovanka Broz nikad nije dotakla, ali jedna druga Jovanka jeste. Kada su mladi politički aktivisti iz cijele BiH, prije 5 godina, posjetili Titov bunker, Jovanka Vulin iz SNSD, shodno svom imenu, nije odoljela iskušenju da “isproba” crveni telefon.
Izgledao je kao novi, ali ne radi već decenijama.
Ni drugi telefoni u skloništu ne rade. U vrijeme kada Konjic nije bio telefonski povezan sa ostatkom svijeta, bunker je imao 350 telefonskih linija, te teleks i telefaks aparate, koji je u to doba bio posljednja riječ tehnike.
Ali, mnoge stvari u Titovom bunkeru su i danas “u funkciji.”rade” kao švajcarski satić.
U Titovom bunkeru i danas postoji rezervoar sa 170.000 litara vode i cisterne u kojima je do 1992. bilo uskladišteno 50 tona nafte.
I spavaonice, radne sobe, konferencijske sale, komandne prostorije… izgledaju kao “ispod čekića”, mada su malo zastarjele.
Bunker je u doba SFRJ tajnim prolazom bio povezan sa heliodromom, na kojem su helikopteri, skriveni u šumi, bili uvijek spremni za polijetanje. I danas je taj prolaz prohodan, a helikopteri? Pa toga nemamo ni za gašenje požara.
Dakle, da je kojim čudom Jugoslavija preživjela devedesete, ovo bi možda i danas bilo, kako joj ime kaže, Atomska ratna komanda. Ko bi komandovao i kojih bi 350 navrijednijih glava ovdje našlo sklonište? Teško pitanje.
Danas je Titov bunker “vlasništvo” BiH. Dakle, u slučaju nuklearnog rata ovdje bi se moglo skloniti 350 glavnih baja iz Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko distrikta, plus jedna novovremena “Jovanka Broz”. Ko bi i na koji način mogao izabrati tih 350 povlaštenih, a ko bi bila “Jovanka”? Preteško pitanje.
Naravno, još bi teže bilo dokučiti ko bi kome poslao helikopter i kuda bi, u slučaju nuklearnog napada, funkcioneri uopšte mogli da bježe, s kim bi živjeli kada izađu iz bunkera i šta bi bilo sa njihovim porodicama i sa ostalim građanima, što će reći poreskim obveznicima, koji ih sada hrane i glasaju za njih..
Posebno je pitanje kako bi i od čega živjeli dok su skriveni u bunkeru.
Armija BiH je, još 1992. godihne, kada je Titov bunker preuzela od JNA, iz ovog zdanja pokupila svu deponovanu hranu, medicinski materijal i naftu.
I na kraju ključno pitanje: da li bi povlašteni, koji bi zavukli glavu u Titov bunker, preživjeli atomski udar. Teško.
Zbog napretka u proizvodnji oružja za masovno uništenje, još 1986. godine je bilo jasno da Titov bunker, spreman da izdrži udar od 24 kilotone, prevaziđen. Nove atomske bombe su još prije 4 decenije imale mnogo razorniju moć.
Titov bunker već odavno nije vojni objekat. Danas jer primamljiva turistička destinacija i stjecište avangardnih umjetnika.
Tek 2000. godine javnost je saznala za Titov bunker, a od 2011. on je otvoren za posjetioce. Od tada se u bunkeru održava bijenale savremene umjetnosti, a zdanje je postalo i podzemna galerija i pod zaštitom je UNESCO.
Do sada je u bunkeru izloženo 150 umjetničkih djela, pa se smatra da je to navrijednija kolekcija savremene umjetnosti u Jugoistočnoj Evropi.
Jedno od od najimpresivnijih umjetničkih djela u bunker – galeriji je instalacija “mercedes 310”, djelo Selme Selman, mlade umjetnice romskog porjekla iz Bihaća, koja je slikarstvo studirala u Banjaluci, a potom ostvarila međunarodnu karijeru.
Slikom trošnog automobila, kojim su njeni roditelji prevozili prikupljeno staro željezo i tako nju i njenu braću spasavali od gladi, Selma je pokazala kakvu su zaštitu, u ratu, imali oni koji ne spadaju u elitu.
U Titov bunker, koji je decenijama bio najstrože čuvana vojna tajn, za koju je znalo samo 5 ljudi, danas može ući svako ko plati ulaznicu. Godišnje bunker posjeti više od 15.000 turista iz cijelog svijeta, a najviše ih je iz Slovenije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu