Poslije smrti pape rimskog Teodora (642-649 godine) Martin je jednoglasno bio izabran za papu, 5. jula 649. godine. U to vrijeme na Istoku je carovao Konstans II, unuk cara Iraklija. Tada su grčki carevi vladali i Rimom, i držali svoje namjesnike u zapadnim krajevima. U to doba na Istoku jačaše jeres monotelita, to jest jednovoljnika, koji uče da u Hristu Gospodu našem postoji samo jedna volja, jedno htenje.
Ova jeres proizišla je iz ranije Evtihijeve jeresi, koja je bulaznila da u Hristu postoji samo jedna priroda, nasuprot pravoslavnom vjerovanju da u Gospodu Bogu postoje dvije prirode, dvije volje, dva htenja i dva dejstva, svojstveni Božanskoj i čovječanskoj prirodi, ali u jednom licu Hristovom, jer se Hristos Bog ne dijeli u dva lica već se raspoznaje u dvjema prirodama, nepomješano sjedinjenima.
Tada je carovao Konstans II, unuk Iraklijev, a patrijarh carigradski bješe Pavle.
Da bi uspostavio mir u crkvi sam car napisa knjižicu Tipos, koja je bila veoma po volji jeretika.
Papa Martin sazva sabor od 105 episkopa, na kome je osuđena ova careva knjižica. U isto vrijeme napisa papa pismo patrijarhu Pavlu, moleći ga da se drži čiste vjere pravoslavne i da cara savjetuje, da se okane jeretičkih mudrovanja.
To pismo razljuti i patrijarha i cara, pa car posla nekoga vojvodu Olimpija u Rim, da dovede papu vezanog u Carigrad.
Vojvoda se nije drzno da veže papu, ali nagovori jednog vojnika, da ga mačem ubije u crkvi. No kada vojnik uđe u crkvu sa skrivenim mačem, odjednom je oslijepio.
Tako je Martin izbjegao smrt.
U to vrijeme su Saraceni napadali Siciliju, u kojoj je umro vojvoda Olimpije. Tada je car poslao drugog vojnika, da veže i dovede papu pod optužbom, da je on u dosluhu sa Saracenima, i da ne poštuje Prečistu Bogomater.
Kada vojvoda stiže u Rim i pročita optužbu protiv pape, ovaj odgovori, da je to kleveta, da on nema nikakve zajednice sa Saracenima, protivnicima Hrišćanstva, „a prečistu Bogomater ako ko ne štuje i ne ispoveda i njoj se ne klanja, da bude proklet i ovoga i onoga vijeka”.
No to ne izmjeni odluku vojvode.
Papa bi vezan i doveden u Carigrad, gdje je jako bolestan ležao dugo u tamnici, mučen tjeskobom i glađu, dok najzad nije bio osuđen na progonstvo u Herson, gdje je poživeo 2 godine i preminuo.
Ali, dvije godine prije njega preminuo je i okajani Pavle. Kada ga je car posjeti pred smrt, on je okrenuo glavu duvaru i plakaše ispovijedajući da je mnogo griješio protiv pape Martina, i moleći cara da Martina oslobodi, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu