Banjaluka

(FOTO) “Sramno je da za ubijenu djecu piše da su umrla” Na zahtjev za izmjenu spomen-ploče u Šargovcu godinama niko ne odgovara

U banjalučkom naselju Šargovac 1942. godine ustaše su ubile 52 učenika srpske nacionalnosti, dok na spomen-ploči podignutoj 2012. godine piše da su ta djeca “umrla”, a na zahtjeve da se na ploči napiše da su “ubijeni” niko nije odreagovao.

(FOTO) “Sramno je da za ubijenu djecu piše da su umrla” Na zahtjev za izmjenu spomen-ploče u Šargovcu godinama niko ne odgovara
FOTO: ALEKSANDAR ČAVIĆ/GRAD BL

Darko Tomić, direktor Osnovne škole „Đura Jakšić“ za Srpskainfo prošle sedmice je izjavio da nisu dobili ni jedan zvaničan zahtjev od nekog udruženja ili organizacije da se to promijeni, ali iz Udruženja “7. februar 1942. godine” kažu da to nije istina.

Ovo Udruženje je osnovano kako bi se bavilo prikupljanjem dokumentacije o ustaškom zločinu nad Srbima u selima Drakulić, Šargovac i rudniku Rakovac u Drugom svjetskom ratu.

– Uduženje se obratilo prvi put u februaru 2021. godine direktno školi u Šargovcu gdje je spomen-ploča postavljena, Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite, Gradskoj upravi i direktno gradonačelniku tražeći promjenu postojeće spomen ploče na školi u Šargovcu – izjavio je Vladimir Pantić, sekretar Udruženja “7. februar 1942. godine” koji smatra da je sramno da ostaje ovakva spomen-ploča.

Vladimir Pantić
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

U Inicijativi se navodi da su u Osnovnoj školi “Đura Jakšić” u Šargovcu 7. februara 1942. godine, ustaše su ubile 52 učenika ove škole.

– Zločin se desio istoga dana kada i zločin u Drakuliću, Šargovcu i Motikama. Pokolj su sproveli Josip Mislov i sveštenik Miroslav Filipović Majstorović poznat kao Fra Satana uz pomoć domaćih ustaša i komšija Hrvata. U školu u Šargovcu prvi je ušao fra Filipović zvani Satana i tražio od učiteljice da mu izvede jedno srpsko dijete. Kada su mu izveli djevojčicu Radojku Glamočanin, zaklao ju je pred razredom tražeći od ustaša da slijede njegov primjer – navodi se u Inicijativi.

Pročitajte još

Dodaje se da je pred očima njihovih vršnjaka Hrvata i učiteljice Dobrile Martinović toga jutra u školskom dvorištu zaklano je 52 srpske djece.

50 godina prikrivanja istine

– O pokolju u Drakuliću, Šargovcu i Motikama, pa i o pokolju nevine školske djece, nije smjelo da se priča 50 godina, a prvi parastos žrtvama služen je 1991. godine. Jedan od najvećih i najmonstruoznijih zločina, u kojem su hladnokrvno pobijena djeca samo zato što su bili Srbi i pravoslavne vjere isplanirao je vrh Nezavisne Države Hrvatske sa Antom Pavelićem na čelu, Katoličkom crkvom  i lokalnom vlasti predvođene Viktorom Gutićem – naveli su iz Udruženja.

Ustaše su nakon zločina natjerale učiteljicu da u dnevnik pored imena svakog djeteta upiše da je “umrlo 7. veljače 1942”.

– Na postojećoj spomen ploči u gornjem desnom uglu upisano je da su učenici umrli. Apelujemo da se riječ „Umrli“ zamijeni sa riječju „Ubijen/a“, da se na spomen ploču upiše izvršitelj zločina, te da se izvrši promijena i u pronađenom dnevniku učenika u Arhivi Republike Srpske. Ovom promjenom dobili bi pravu istinu o konkretnom načinu smrti srpskih učenika skriveno komunističkom ideologijom i vlastima SFRJ. Ne smijemo oprostiti, ne smijemo zaboraviti – naveli su u Inicijativi na koju niko nije odgovorio.

Od Ministarstva je dvije godine kasnije zatražen i pisani odgovor i detaljno obrazloženje zašto se još ništa nije uradilo, ali ni tada nisu dobili odgovor.

– Kao da smo veći komunisti nego oni koji su prvobitno i postavili čitajte sakrili ovaj zločin. Jadna djeca su zaslužila da stvarno svjedočimo onako kako je crna istorija srpskog naroda 1942. godine na ovom području Republike Srpske nastala – naveli su iz Udruženja.

Vladimir Pantić rekao je da je direktno razgovarao sa Tomićem, ali i da ako nekome smeta da piše na ploči da su djeca ubijena iako ne zna zbog čega bi moglo smetati, da se napiše da su “umorena”, te da se i na ploči napiše ko je počinio takav krvav zločin.

Smatra da nema validnih dokaza da se ploča ispiše na način kako je to učinjeno.

dnevnik
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

– Svako ko ima mogućnost, želje i htjenja može da ode u Arhiv Republike Srpske i da traži tamo od radnika da mu se dostavi taj dnevnik učiteljice kojeg je ona zapisala. U tom dnevniku lično sam se uvjerio da to nije čitav dnevnik nego je to samo dio dnevnika od možda 7-8 strana i gdje pored imena srpskog djeteta piše “Umrlo“. I to ne za 52 nego možda 7-8 ubijene djece. Ne može se na osnovu toga napisati onako sramna ploča. U tom dnevniku nema uopšte ime i prezime učiteljice kao ni njen potpis – rekao je on.

Uvreda žrtvama

Ovo pitanje ponovo je pokrenuto na insistiranje Jelene Gajanović, profesorice srpskog jezika i književnosti zaposlene u Građevinskoj školi u Banjaluci koja smatra da dokaz da najveća uvreda žrtvama nije sam zločin, već pokušaj da se istina ublaži, jeste postavljanje spomen-ploče u dvorištu šargovačke osnovne škole na kojoj piše da su đaci ‘umrli’, a ne da su zvjerski ubijeni.

Jelena Gajanović svojom životnom misijom smatra rad na očuvanju kulture sjećanja, s posebnim fokusom na stradanje djece u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH), kojim se bavi više od 10 godina.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Podsjetila je da su 7. februara 1942. godine ustaše bez ispaljenog metka ubile 52 učenika srpske nacionalnosti od 9 do 13 godina, tada Narodne škole, a danas Osnovne škole „Đura Jakšić“ iz Šargovca.

Ona se radi promjene natpisa obratila Ministarstvu prosvjete i Gradu, a kako navodi odgovorili su joj da to nije njihova nadležnost, dok su joj iz Grada rekli da su spremni da finansiraju promjenu natpisa ukoliko se rukovodstvo škole odluči za taj korak.

– Objasniću zašto je ovakav stav opasan. Svjesno insistiranje na nečem što je neistina može se posmatrati kao pokušaj prekrajanja istorijskih činjenica s ciljem promjene zvaničnog sjećanja na neki događaj i stvaranja lažne slike o prošlosti. Takvi stavovi, bez obzira na namjeru, predstavljaju oblik istorijskog revizionizma i direktno vrijeđaju dostojanstvo žrtava, preživjelih i njihovih porodica – istakla je Gajanović.

Objasnila je da se u udžbeniku „Istorija“ namijenjenom učenicima devetih razreda, koji je odobrio Republički pedagoški zavod, spominju se stratišta, među kojima su Šargovac i Drakulić.

– Po definiciji stratište je mjesto masovne likvidacije civila ili ratnih zarobljenika u uslovima rata. Šta reći učeniku koji je došao sa takvim predznanjem i našao se pred spomen-pločom? Da li je istina ono što piše u udžbeniku ili na spomen-ploči? Mene su moji učenici pitali da li su spomen-ploču podigle ustaše – rekla je ona.

Dodala je da su i same ustaše su priznale ovaj zločin šaljući tajni radiogram po njegovom izvršenju iz Banjaluke u Zagreb navodeći čak na koji način su ga izvršili i koliko je civila srpske nacionalnosti ubijeno, navodeći koliko je bilo djece, a koliko radnika rudnika Rakovica.

Istina o stradanju

– Ova neusaglašenost je grubo kršenje etičkih standarda, jer dovodi u pitanje samu istinu o stradanju. Takođe, na spomen-kosturnici u Drakuliću piše da su žrtve ubijene, isto kao i na spomeniku posvećenom radnicima rudnika Rakovica. Kako to da su svi oni žrtve ustaškog terora koji je počinjen isti dan, a samo su šargovački đaci umrli? – pita Jelena Gajanović.

Darko Tomić, direktor Osnovne škole „Đura Jakšić“ kaže da je termin “umrli” korišten jer se pravilnikom o simbolima i obilježjima u školama Ministarstva prosvjete i kulture, ne dozvoljava da se napiše “ubijen” ili “zaklan”. On je naglasio da je za to da se pored postojeće spomen-ploče postavi još jedna na kojoj bi bilo objašnjeni detalji.

– I dan danas je na snazi Pravilnik o simbolima i obilježjima u školama, gdje ne dozvoljava da se napiše ubijen, zaklan i tako dalje. Ministarstvo prosvjete je donijelo taj Pravilnik ne Osnovna škola “Đura Jakšić”. Znači nije to interni Pravilnik, već ne nego Republike Srpske – naglasio je Tomić.

On je naglasio da se planira izgradnja spomen-parka “odmah ispod škole, na gradskom zemljištu i daje mogućnost da se apsolutno opiše zločin kao što se desio”.

– Što se mene tiče, i ako se dobije saglasnost Ministarstva, može se uraditi još jedna spomen-ploča pored te, gdje će se jasno navesti kad se zločin desio, istorijski razlozi, ko je počinio – rekao je Tomić.

Smatra da postojeća spomen-ploča treba da ostane, zato što je ona, “orginalna razrednica (razredna knjiga) kao što je bila zapisana”.

– Nad tom djecom je tri puta učinjen zločin. Prvi put kad su ubijeni, zaklani, drugi put kad su ustaše natjerale učiteljicu Dobrilu da napiše umro/umrla, iako su ubijeni. A treće, što se ćutalo tolike godine. Ako mi ne stavimo ovu ploču, evo sad, neće biti toliko interesovanja i neće ljudi znati da su upisani. Ovo je originalni dokument koji je pronađen, a pored spomen-ploče treba da stoji pojašnjenje zbog čega je to, ko je ubio i tako dalje – rekao je on.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu