Ne, nije ovo neka replika ispala iz nekog domaćeg filma, a nije ni šala, to se samo, izgleda, Amerika, opet malo umiješala.
Južna interkonekcija – čudo političke geografije – više liči na lakmus-papir koalicionih odnosa, nego na energetski projekat.
Da pojasnimo, Nermin Nikšić se, ne tako davno, izvinjavao Draganu Čoviću, jer je pao pod uticaj bivšeg američkog ambasadora u BiH Majkla Marfija, što je za rezultat dalo preglasavanje HDZ prilikom usvajanja Zakona o južnoj interkonekciji.
Ne tako davno, zapravo, nedavno, boravio je Niškić u SAD, pa je, gle slučajnosti, po povratku uradio ono zbog čega se izvinjavao.
HDZ je, opet, na istom pitanju, preglasan, nakon čega je, kako to i dolikuje, postao pasivno-agresivan partner, pa poslužio osvetu u vidu neusvajanja dnevnog reda. Hladno, nema šta!
Konaković, s druge strane, u prijetećem tonu govori o raskidu koalicije – ako ne bude evropskog napretka… Kao da su do sada koračali prema Briselu, a ne kružili oko Mostara, Sarajeva, Banjaluke…
Evropski put, usput, danas izgleda kao tamo neka cesta u izgradnji – svi je pominju, niko ne zna kad će stvarno biti gotova, a tabla s rokovima, već odavno je zarđala.
A dok se Trojka i HDZ međusobno nadmudruju, opozicija iz Republike Srpske mudruje za sebe.
Iako svjesni da ih Čović koristi kao rezervni tim, svako malo poskoče s klupe, spremni da zaigraju. Ali, ne lezi vraže. Stara ekipa, i dalje je na terenu.
I tako odmiče još jedna sedmica na domaćoj političkoj sceni – svi protiv svih, svi sa svima, a niko, zapravo, ni sa kim.
A vi, čitaoci, izvinite. Vjerujem da ste očekivali neki smisao ovih pisarija, ali ga je, kako to obično biva, preglasala stvarnost.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu