Za sada nepoznati učenik napisao je na njoj poruku uznemirujućeg sadržaja, koja je odmah pokrenula lavinu straha, zabrinutosti, pitanja, i neprovjerenih informacija, kako kod učenika, tako i kod roditelja, ali i cjelokupne javnosti.
U eri kada su nas događaji poput tragedije u beogradskoj osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ suočili sa brutalnom stvarnošću, svaka prijetnja, pa i ona ispisana hemijskom olovkom, više se ne doživljava kao dječiji nestašluk, već kao ozbiljan poziv na uzbunu.
Nesavjesnost pojedinaca, pa makar to bili i maloljetni učenici, ne može se više posmatrati kroz prizmu bezazlenih šala. Jer, ako škole postanu mjesta gdje će se roditelji sutra bojati da ostave svoju djecu, nismo na dobrom putu.
Kada se djeca igraju prijetnjama, šalju poruke nasilnog sadržaja ili aludiraju na tragedije, to govori o mnogo dubljem problemu, koji se mora rješavati. Jer, maloljetnici sve više odrastaju u okruženju koje normalizuje nasilje, sve više su izloženi nasilnim sadržajima na društvenim mrežama, a sistem u većini slučajeva reaguje tek kada se pojavi panika.
Tragedija poput Ribnikara je trebala da nas nauči nešto. Ali ona nije bila kraj, već početak niza incidenata i vršnjačkog nasilja koji su nastavili da potresaju obrazovne ustanove širom regiona.
Škola, kao temelj društva, treba da bude mjesto znanja, sigurnosti i povjerenja. Ova poruka na klupi možda i nije bila ozbiljna prijetnja. Možda je bila samo loša šala, „fora“. Ali ono što je sigurno, jeste to da se sa ovakvim stvarima mora postupati sa oprezom i ništa se ne smije prepustiti slučaju.
Nijedna škola više ne bi smjela da se pretvori u pozornicu bilo kakvog straha, ili ne daj Bože, tragedije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu