Kada otkrijemo stvari, riješimo ih i tu dolazi do praznine. Kao da osobu više ništa ne motiviše i ne veseli. Koja je psihijatrijska pozadina te praznine, koja dolazi nakon rada, pitala je čitateljka Srpskainfo koja se predstavila kao Meli.
Odgovor:
Poštovana Meli,
Vaše zapažanje je izuzetno važno i često nedovoljno prepoznato, kako od strane samih pacijenata, tako i u širem kontekstu razgovora o mentalnom zdravlju. Taj osjećaj praznine koji može nastupiti nakon intenzivnog rada na sebi nije rijedak i zapravo ima sasvim jasno mjesto u psihijatrijskom razumijevanju procesa oporavka.
Kada osoba prođe kroz značajan unutrašnji rad – bilo kroz psihoterapiju, introspekciju, ili suočavanje s traumama i izazovima – dolazi do faze koju u psihijatriji ponekad nazivamo post-transformacijska kriza. U toj fazi, pojedinac ostaje bez starog psihološkog okvira, ali novi još nije sasvim izgrađen. To je psihološki prostor između “više nismo ono što smo bili”, ali “još ne znamo ko postajemo”. Ova praznina može biti vrlo zbunjujuća i emocionalno iscrpljujuća.
Motivacija, volja, radost – sve ono što nas svakodnevno pokreće – često su u direktnoj vezi s našim identitetom i životnim narativom. Kada se taj narativ izmijeni, makar i na zdrav način, dolazi do zastoja. Neurobiološki gledano, mozak se navikava na novu strukturu misli, emocija i ponašanja. U tom procesu dolazi do privremenog pada dopaminskih puteva koji su zaduženi za osjećaj nagrade i smisla. Upravo tu psihijatrija nudi objašnjenje – ne kao slabost ličnosti, već kao prirodni neurohemijski odgovor na promjenu.
Važno je istaći da, iako psihoterapija ima izuzetno značajnu ulogu u tom procesu, kod izraženih simptoma apatije, demotivacije i emocionalne tuposti, farmakoterapija često pokazuje brže i stabilnije rezultate. Antidepresivi iz grupe SSRI, na primjer, pomažu u ponovnom uspostavljanju emocionalne osjetljivosti i voljne dinamike, čime se smanjuje osjećaj unutrašnje praznine. Naravno, terapija se uvodi pažljivo, individualno i uz stalni nadzor ljekara.
U tom prijelaznom periodu, jedan novi “challenge”, kako ste rekli, zaista može pomoći – ali ne kao bijeg, već kao svjesno građenje novog identiteta, temeljenog na zdravijim vrijednostima i stabilnijim emocionalnim uvidima. i to je proces. Ponekad duži nego što očekujemo, ali nikako manje vrijedan.
Srdačno,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu