Odgovor: Poštovani,
Derealizacija je stanje koje mnogi opisuju kao osjećaj da je svijet oko njih nestvaran, maglovit, udaljen ili kao da posmatraju stvarnost kroz neki stakleni zid. Iako sama po sebi nije opasna, često može biti vrlo uznemirujuća i dovesti osobu do dubokog osjećaja zbunjenosti, pa čak i straha da gubi razum. Važno je da znate – niste sami, i ovo stanje je prepoznato i razumljivo u okviru savremene psihijatrijske nauke.
U osnovi, derealizacija je simptom, a ne dijagnoza. Najčešće je povezana s anksioznim poremećajima, posebno s paničnim napadima, ali može se javiti i u okviru depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja, pa čak i u sklopu težih mentalnih stanja. U nekim slučajevima, može biti i reakcija na akutni stres, umor ili konzumaciju psihoaktivnih supstanci.
Pristup liječenju zavisi od uzroka, ali je ključno naglasiti da postoji jasna i efikasna terapijska strategija. U praksi, farmakoterapija se pokazala kao temelj liječenja, naročito kod onih pacijenata kod kojih su simptomi intenzivni i dugotrajni. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), koji se već dugo koriste u liječenju anksiozno-depresivnih poremećaja, mogu značajno umanjiti osjećaj derealizacije. Kada je riječ o farmakološkoj terapiji, važno je istaći da se koristi individualno, pod pažljivim nadzorom ljekara, i često daje stabilnije i dugoročnije rezultate od same psihoterapije.
Psihoterapija, s druge strane, ima značajnu dopunsku ulogu. Kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći pacijentu da razumije mehanizme anksioznosti, razvije strategije suočavanja i polako povrati osjećaj kontrole. Ipak, kod izraženijih oblika derealizacije, sama psihoterapija rijetko daje dovoljan efekat.
S poštovanjem i razumijevanjem,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu