Odgovor: Poštovana Slađana,
Hvala Vam što ste odlučili da podijelite ovo s nama. Nije lako izgovoriti takve riječi, a još je teže nositi ih u sebi duže vrijeme. Ono što ste opisali jeste nešto što često viđam u praksi – ljudi koji su kao djeca bili uskraćeni za pažnju, sigurnost ili ljubav, kasnije često postanu izuzetno brižni prema drugima. U tome nema ničeg pogrešnog. Međutim, problem nastaje kada sebe zanemare u toj brizi.
Ako ste godinama bili neko kome je važnije da drugima bude dobro nego da sebi da predah, sasvim je očekivano da se osjećate iscrpljeno. Psihički i fizički umor koji opisujete nije slabost. To je znak da ste predugo nosili više nego što ste mogli. Kad god neko nastoji da “nadoknadi” ono što nije dobio, ulažući to u druge, često ostane praznih ruku upravo zato što zanemari sebe. Ne zato što su drugi loši, već zato što se granice ne postave na vrijeme.
Ljekarskim jezikom rečeno – kada su potrebe jedne osobe stalno u drugom planu, dolazi do emotivne iscrpljenosti. To nije stanje koje se može riješiti voljom, odmorom ili “pozitivnim mislima”. To je situacija u kojoj tijelo i um počnu da reaguju, nekad kroz tugu, nekad kroz osjećaj beznade, nekad kroz bolove, nesanicu ili poremećaj apetita.
U takvim slučajevima, najbolji put ka oporavku uključuje stručnu pomoć. Kao psihijatar, uvijek gledam širu sliku – koliko dugo traje stanje, koliko utiče na svakodnevno funkcionisanje i koliko je osoba uopšte u stanju da sama prepozna sopstvene potrebe. Ako se pokaže da je depresivni poremećaj u osnovi, terapija lijekovima može znatno pomoći. To nije “samo tuga”. To je stanje koje se liječi – kao i svako drugo. Psihoterapija može biti podrška, ali kada je iscrpljenost dublja i dugotrajnija, medikamentozna terapija često daje brže i stabilnije rezultate.
Vi zaslužujete isto ono što dajete drugima – pažnju, strpljenje, nježnost. Vaš umor nije slabost nego signal. A kada čovjek nauči da i sebi pruži ono što godinama poklanja drugima, tada se zaista nešto mijenja. Ako osjetite da je vrijeme, potražite razgovor sa stručnjakom. Taj korak nije odustajanje. To je oblik brige o sebi koji je odavno trebao da dođe na red.
Srdačno,
Dr Aleksandar Pejić
spec. psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu