Zdravlje

Dr Pejić ODGOVARA NA PITANJA ČITALACA Srpskainfo: Zbog brige o drugima, zanemarila sam sebe

Zbog teškog djetinjstva sve što ja nisam dobila dajem drugima, ali na kraju ostadoh sama. Iscrpilo me to i psihički i fizički, piše naša čitateljka Slađana.

Žena zabrinuta sjedi na kauču
FOTO: FREEPIK

Odgovor: Poštovana Slađana,

Hvala Vam što ste odlučili da podijelite ovo s nama. Nije lako izgovoriti takve riječi, a još je teže nositi ih u sebi duže vrijeme. Ono što ste opisali jeste nešto što često viđam u praksi – ljudi koji su kao djeca bili uskraćeni za pažnju, sigurnost ili ljubav, kasnije često postanu izuzetno brižni prema drugima. U tome nema ničeg pogrešnog. Međutim, problem nastaje kada sebe zanemare u toj brizi.

Tražite savjet ili podršku? Kliknite ovdje i besplatno postavite pitanje psihijatru Aleksandru Pejiću.

Ako ste godinama bili neko kome je važnije da drugima bude dobro nego da sebi da predah, sasvim je očekivano da se osjećate iscrpljeno. Psihički i fizički umor koji opisujete nije slabost. To je znak da ste predugo nosili više nego što ste mogli. Kad god neko nastoji da “nadoknadi” ono što nije dobio, ulažući to u druge, često ostane praznih ruku upravo zato što zanemari sebe. Ne zato što su drugi loši, već zato što se granice ne postave na vrijeme.

Ljekarskim jezikom rečeno – kada su potrebe jedne osobe stalno u drugom planu, dolazi do emotivne iscrpljenosti. To nije stanje koje se može riješiti voljom, odmorom ili “pozitivnim mislima”. To je situacija u kojoj tijelo i um počnu da reaguju, nekad kroz tugu, nekad kroz osjećaj beznade, nekad kroz bolove, nesanicu ili poremećaj apetita.

U takvim slučajevima, najbolji put ka oporavku uključuje stručnu pomoć. Kao psihijatar, uvijek gledam širu sliku – koliko dugo traje stanje, koliko utiče na svakodnevno funkcionisanje i koliko je osoba uopšte u stanju da sama prepozna sopstvene potrebe. Ako se pokaže da je depresivni poremećaj u osnovi, terapija lijekovima može znatno pomoći. To nije “samo tuga”. To je stanje koje se liječi – kao i svako drugo. Psihoterapija može biti podrška, ali kada je iscrpljenost dublja i dugotrajnija, medikamentozna terapija često daje brže i stabilnije rezultate.

Vi zaslužujete isto ono što dajete drugima – pažnju, strpljenje, nježnost. Vaš umor nije slabost nego signal. A kada čovjek nauči da i sebi pruži ono što godinama poklanja drugima, tada se zaista nešto mijenja. Ako osjetite da je vrijeme, potražite razgovor sa stručnjakom. Taj korak nije odustajanje. To je oblik brige o sebi koji je odavno trebao da dođe na red.

Srdačno,

Dr Aleksandar Pejić

spec. psihijatrije

Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu