Ja više nemam nade da se može izliječiti ili malo poboljšati. Kao majka bolesne kćerke nemam izlaza, nemam više snage da se borim jer sve to predugo traje. Dijagnoza je f29, a ja sam već starija i bolesnija, nemam više snage da se borim ni sa čim napisala je pod pseudonimom Tugo moja, čitateljka Srpskainfo koja se za pomoć obratila specijalisti psihijatrije dr Aleksandru Pejiću.
Odgovor:Poštovana,
Vaša poruka je duboko potresna i ljudska. Iako Vas ne poznajem lično, mogu reći da ste pokazali ogromnu snagu samim tim što ste se odlučili da napišete ovo. Mnogo je onih koji ćute i trpe. Vi ste odlučili da tražite odgovor – i to govori da se još uvijek niste predali, iako Vam se čini drugačije.
Dijagnoza F29 nosi sa sobom mnogo neizvjesnosti. To je stanje koje može uključivati ozbiljne smetnje mišljenja, osjećanja i ponašanja, a ponekad se razvija bez jasne slike, što dodatno otežava liječenje. Ako lijekovi samo donekle pomažu, a psihoterapija ne donosi očekivane promjene, to ne znači da je sve izgubljeno. U nekim slučajevima je potrebno mijenjati terapiju više puta, kombinovati lijekove, dodavati lijekove druge grupe (npr. stabilizatore raspoloženja ili anksiolitike), uključivati intenzivniju psihijatrijsku skrb, pa i razmatrati opcije poput modifikovanih oblika bolničkog liječenja ili dugotrajnijih programa rehabilitacije.
U liječenju psihotičnih poremećaja lijekovi su često osnova. Psihoterapija, koliko god vrijedna, kod teških simptoma nema isti učinak kao kada se koristi zajedno sa pravilno vođenom farmakoterapijom. Postoje i drugi pristupi – kao što su psihoedukacija, porodično savjetovanje i rad sa zajednicom – koji mogu pomoći i Vama kao članu porodice.
Zavisnost od alkohola dodatno komplikuje sve. Alkohol mijenja hemiju u mozgu, slabi djelovanje lijekova i pogoršava simptome. Ako se zavisnost ne prepozna kao ozbiljan medicinski problem koji traži liječenje, ostajemo u začaranom krugu.
A sada želim reći nešto o Vama. Biti roditelj bolesnog djeteta nosi bol koju drugi teško mogu razumjeti. Godine borbe iscrpljuju, pogotovo kad ste i sami narušenog zdravlja. Osjećaj da ste sami i da se sve vrti u krug je poznat mnogima u sličnim situacijama.
Možda ne možemo trenutno promijeniti sve, ali možemo gledati šta se još može učiniti. Možda postoji ustanova u kojoj bi Vaša kćerka dobila drugačiji vid njege, možda postoji lijek koji još nije isproban. A možda je i Vama potrebna pomoć – ne zato što ste slabi, nego zato što ste predugo izloženi naporu bez predaha. Postoje centri koji rade i s porodicama, ne samo s pacijentima.
Uz poštovanje i toplinu,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu