Praznik Duhove Srpska pravoslavna crkva slavi i kao jedan od najvećih događaja u hrišćanstvu, zabilježen u Četvorojevanđelju. Smatra se da su, poslije događaja u Jerusalimu, apostole božanskom silom nadahnuli Otac, Sin i Duh Sveti koji se, kako je zapisano, u obliku plamenih jezika spustio na glave Hristovih učenika.
Narodna vjerovanja i običaji
Prije Duhova, na groblju se održavaju takozvane otvorene zadušnice. Vjeruje se da se u tom periodu “otvaraju” grobovi i da se može razgovarati sa mrtvima. Običaj je i da se na samoj humci poslužuje hrana (panaija) za dušu umrlog. Na praznik silaska Svetog Duha na apostole, pod u hramovima pokriva se travom, pored zidova se prislanjaju grane lipe ili nekog drugog drveta, a ikone se kite cvijećem. Ovaj običaj potiče još od prvih hrišćana, koji su ga pak preuzeli od Jevreja.
Oni su na praznik Pedesetnice kitili svoje bogomolje i kuće grančicama, zelenilom, travom i cvijećem.To ih je podsjećalo na vrijeme kada su preko Mojsija dobili deset Božjih zapovesti, kao i na vrijeme lutanja po pustinji, poslije bjekstva iz Misira, jer su u pustinji živjeli u kolibama od granja i lišća, piše Banjaluka.com.
Na Duhove u hramu narod plete vjenčiće od trave koje poslije nosi kući i ostavlja pored ikone i kandila. Mnogi nose vjenčiće u torbama i tašnama jer vjeruju da će ih Bog zaštititi od raznih nesreća koje mogu da ih snađu. Ovaj praznik slave katolici, pravoslavci i mnoge druge hrišćanske crkve. Vjeruje se da u periodu prije i poslije ovog praznika vladaju moćne energije.
Običaj je da se obilaze manastiri, što bi naročito trebalo da čine osobe koje traže oprost grijehova ili lijek za bolest.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu