U nekim epizodama, skoro da je predvidio budućnost. U epizodi “Nosedive” iz 2016. godine ljudi mjere svoj socio ekonomski status uz pomoć mobilnih telefona i implanata koje stavljaju u oči.
Glavna junakinja Lejsi na početku ima sjajan rejting 4,2, što joj omogućava da živi životom više srednje klase. Da bi dosegla nivo 4,5 Lejsi pokušava da se poveže sa ljudima iz više klase.
Međutim sticajem okolnosti, desi joj se nekoliko nezgoda, zbog čega ne stiže na planirano vjenčanje prijatelja iz bogatog društva. Od tada njen rejting strmoglavo pada.
Na kraju gubi stan i postaje skitnica sa niskim rejtingom. Konačno okružena lošim društvom najnižeg staleža učestvuje u tuči, te zbog napada nožem biva sprovedena u zatvor.
U zatvoru joj oduzimaju telefon i ona konačno pronalazi slobodu od svijeta rejtinga. Prije nego što se emitovala pomenuta epizoda serije “Black Mirror” u Kini je počeo sličan, ali realan eksperiment mjerenja socio ekonomskog statusa.
Bez implanta u očima, ali sa podacima sa nadzornih kamera, podataka sa interneta i brojnih drugih informacija, kineska vlada procjenjuje svoje stanovnike.
Za državni socijalni kreditni sistem koriste se umrežene dvije postojeće baze podataka iz Ureda za registraciju stanovništva i školskih vlasti.
Njima se pridružuju ocjene korisnika putem aplikacija, kao i njihovo ponašanje tokom surfovanja na internetu. Koriste se i automatski generisani podaci sa kamera za prepoznavanje lica.
Gotovo svaki stanovnik velikih gradova u Kini poslednjih desetak godina primoran je da koristi android telefon, kako bi plaćao račune. Keš gotovo da ne postoji, a za dobijanje kreditnih kartica mora se imati dobar rejting.
Loš rejting dobijaju neposlušni građani koji ne posjećuju svoje roditelje, kolima prolaze kroz crveno svjetlo ili bacaju đubre na mjesta koja nisu za to predviđena.
Loš rejting za kratko vrijeme može čovjeka pretvoriti u beskućnika. Budući da nema papirnog novca, najniži slojevi društva su u problemu.
Zapanjujuće zvuči da klošari na ulicama imaju mobilne telefone sa aplikacijama, kako bi isprosili elektronski keš. Eksperiment koji je 2014. godine sproveden u nekoliko velikih gradova u Kini danas se raširio u svim bogatim dijelovima ove velike zemlje.
Iako je Kina zvanično i dalje komunistička država, socio ekonomske klase su vidljivije, čak i od onih u demokratskim zapadnim društvima visoko razvijene reprodukcije.
U strahu od lošeg rejtinga, kineski građani postaju apsolutno poslušni sljedbenici sistema. Sistem kažnjava navodne “krivce” sa lošim rejtingom tako što ih naziva ljudima “u koje se nema povjerenja”. Oni nisu u mogućnosti da kupe karte za avionske letove ili brze vozove, niti da upišu djecu u privatne škole.
Privatni sistem kreditnog bodovanja “Sesam Credit”, 2016. je jednoj ekspozituri grupe “Alibaba” Džeka Maa blokirao oko 7,3 miliona rezervacija letova osobama sa lošim rejtingom.
Sa druge strane oni koji imaju visok rejting dobijaju posebne olakšice u smislu poreza ili carinskih dozvola za uvoz robe. Ovakav sistem globalnog nadziranja i rejting ocjenjivanja, na određeni način promovišu i kreatori najpopularnijih društvenih mreža na planeti.
Oni koji na Fejsbuku, Instagramu, Tik Toku ili Tviteru imaju puno lajkova ili pratilaca, ili oni koji na Jutjubu imaju puno pregleda svakako spadaju u novu socio ekonomsku elitu.
Tinejdžeri koji gube pratioce na mrežama ili dobiju veliki broj dislajkova, trajno padaju u depresiju. Neki od njih tako gube i novac koji su zarađivali od prodaje svojih virtuelnih akcija i superselfija.
Moderatori “Gugla” odavno imaju veliku moć, zahvaljujući bazi podataka zasnovanim na praćenju podatka, pojedinaca koji koriste njihove usluge od pretraživača, preko elektronskih mejlova, sve do GPS usluga.
Oni sa lošim virtuelnim socio ekonomskim rejtingom, postaju otpadnici Tehno svijeta. Baš o takvim očajnicima kojima je kreditni limit nikakav, govori još jedna odlična televizijska serija.
U pitanju je južnokorejska “Igra Lignji”. Glavni junaci te serije su beskućnici, oni koji nemaju više novca za skupe rate kredita, svi oni su bačeni na najniže društvene grane, praktično Parije (najniža kasta u Indiji) Tehno svijeta.
Oni su prinuđeni da učestvuju u sumanutom rijaliti spektaklu, u kom je ulog njihov život.
Pobjednik dobija ogromnu novčanu nagradu i tako automatski vraća svoj izgubljeni socioekonomski rejting. Ostali izginu.
TV satira iz serija “Igra Lignji” i “Crno ogledalo” se lako može podnijeti, gledanjem iz udobne pozicije sa daljinskim upravljačem u rukama.
Međutim kada kao u Kini i Južnoj Koreji, socio ekonomski status postane građanska noćna mora koja se ne može isključiti daljinskim upravljačem, za mnoge ljude prestaje prelijepa bajka o slobodi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu