Lokalno stanovništvo je uznemireno, jer ovo nije prvi put da mulj sa česticama boksita zagadi rijeku.
Željko Vidaković, eko aktivista i planinar iz Zvornika upozorava na sve češće atake na životnu sredinu u Zvorniku i okolini, ali i na intertnost građana i organizacija, koje, kako kaže, mnogo toga prećutkuju, jer su zbog straha podlegli autocenzuri.
Kako kaže, razočaran je i reakcijom lokalnog ribolovačkog udruženja “Bistro” koje je na društvbenim mrežama objavilo fotografije crvene Sapne i vijest o pomoru ribe.
– Nakon zagađenja Sapne oglasili su se saopštenjem u kome tvrde da se pomor ribe u rijeci desio “usled niskog vodostaja i visokih temperatura vode”, uz formulaciju da su uginuće ribe prouzrokovale “otpadnie vode”, kao da je reč o fekalnim vodama iz okolnih naselja. Nigdje ne spominju zagađivača I izvor zagađenja – kaže Vidaković za Srpskainfo.
On poručuje da ovo nije prvi put da preduzeće, koje se danas zove “Nova Alumina”, a koje ima dugu tradiciju, ozbiljno ugrožava prirodu.
– Ekološki akcidenti na teritoriji Grada Zvornika i u Podrinju sve su češći i to je zabrinjavajuće – kaže Vidaković.
Ono što dodatno unosi nemir je činjenica da nema ozbiljnih zvaničnih istraga o ovim ekscesima.
-Istrage su neophopdne, ne samo kako bi se sankcionisali odgovorni, već, što je mnogo važnije, kako bi javnost saznala istinu i prave uzroke ovih događaja – poručuje Željko Vidaković.
A stiče se utisak, dodaje on, da se mnogo toga krije od javnosti. Objašnjenja, ako ih bude, najčešće su iznuđena i prilično neuvjerljiva.
Nepotpisana saopštenja “Nove Alumine”
Vidaković podsjeća da je prije pola godine, prilikom zagađenja Drine, kada je rijeka tekla crvena, Nova Alumina to zagađenje pravdala otapanjem snega.
– Sada nakon zagađenja reke Sapne imamo opet zvanično saopštenje kojim se zagađenje pravda pucanjem nekakvog dihtunga na cjevovodu. Nekadašnja fabrika “Birač”, a današnja “Nova Alumina” spada u red najvećih industrijskih postrojenja izgrađenih u SFRJ, sa ozbiljnim nivoima tehnološkog procesa proizvodnje ali i zaštite, pa bi samim tim bilo potpuno naivno uzimati “zdravo za gotovo” ova nepotpisana saopštenja – kaže Vidaković.
On se pita da li je moguće da se sada, po prvi put za 47 godina rada fabrike, otapa sneg i pucaju dihtunzi.
Kako kaže, dodatno zabrinjava i činjenica da se kompanija “Nova Alumina” oglašava nepotpisanim saopštenjima, te javnost ne zna da li iza takvih tvrdnji stoje stručnjaci i inženjeri kompanije ili isključivo menadžment koji time samo medijski sanira nastalu štetu.
– Takođe, indikativno je i da se kompanija oglasila tek tokom dana, nakon što su na društvenim mrežama osvanuli snimci zagađenja Sapne, iako i sami tvrde da se pucanje famoznog dihtunga i zagađenje dogodilo tokom noći. Zašto onda nisu alarmirali nadležne i upoznali javnost već u ranim jutarnjim časovima – pita se Vidaković.
On ističe da je fabrika “Birač”, odnosno “Nova Alumina”, kao najveći izvoznik u BiH značajan nosilac opstanka I razvoja, ne samo za Zvornik i Podrinje već za celu Republiku Srpsku.
–Rad fabrike se ne smije dovoditi u pitanje, fabrika mora podržavati lokalnu zajednicu i lokalna zajednica fabriku. Međutim, to ne znači da se priroda meže nekažnjeno ugrožavati i da se bitne informacije od javnog interesa mogu skrivati od javnosti – kaže Vidaković.
Kopi pejst projekat za spalionicu otpada
On dodaje da ugrožavanje rijeka nije jedini ekološki izazov u ovom dijelu Republike Srpske.
Podsjeća da su 2020. godine lokalna udruženja, aktivisti i građani uspjeli da spriječe izgradnju spalionice opasnog medicinskog otpada u gusto naseljenom području Karakaja kod Zvornika, što je, kako kaže, bila velika pobeda za građane. Ali, priča o spalionici nije stavljena ad akta.
– Sada imamo i zvaničnu najavu da će fabrika “Nova Alumina” graditi spalionicu otpada za svoje potrebe, koju predstavljaju kao energanu. Ta tema je kompleksna i zahtijeva široku diskusiju i u lokalnoj zajednici ali i među naučnom zajednicom. Nažalost, za sada ne vidimo spremnost za takvu vrstu pristupa i za široki društveni dijalog, što je izuzetno štetno, jer će izroditi nepoverenje u sve odluke koje se donose u Novoj Alumini i koje se budu donosile u budućnosti – kaže Željko Vidaković.
Zvornikom kruže sve glasnije priče da će se u budućoj spalionici spaljivati ne samo otpad proizveden u Republici Srpskoj, već da će se otpad uvoziti i iz trećih zemalja i završavati u energani Nove Alumine.
– Jedan od dokumenata kompanije iz 2023. godine, a tiče se upravo projekta spalionice to jest energane, pokazuje svu neozbiljnost u pristupu temi, jer je dokument nevješto sastavljen sa dosta izraza iz hrvatskog jezika, što ukazuje da je potencijalno reč o “copy-paste” studiji sastavljenoj na brzinu – navodi Željko Vidaković.
On podsjeća da su tokom prošlogodišnjeg požara na staroj deponiji u Karakaju pokraj obale Drine sve nadležne institucije danima ćutale, sve dok im nije upućen dopis za zahtjevom da se oglase.
– Tek onda smo saznali da se i voće i povrće iz tog područja može smatrati kontaminiranim. Mjerenja zagađenja nisu izvršena iako je požar gorio danima, što opet pokazuje nezainteresovanost i nemar nadležnih institucija. Ne bi trebalo isključiti ni faktor straha i autocenzure kod predstavnika institucija koji bi trebalo da se bave tim pitanjima – isitče Vidaković.
Rudnik u crkvenoj porti
U Zvorniku je vrlo aktuelno i pitanje koncesija za rudarenje na obližnjoj planini Majevici. U saradnji sa građanima iz Ugljevika, Bijeljine i Lopara, i Zvorničani su sakupljali potpise za peticiju upućenu Narodnoj skupštini Republike Srpske, kako bi se stavio moratorijum na rudarenje litijuma na Majevici.
– Na teritoriji Zvornika davane su koncesije na geološka istraživanja preduzećima koja samo fiktivno postoje i koja se bave izradom veb sajtova, i bez informisanja javnosti i upoznavanja lokalne zajednice sa tom temom – tvrdi Vidaković.
– Ukoliko je spisak istražnih lokacija tačan, jedna od istražnih tački je i porta hrama SPC u mjestu Oraovac kod Zvornika, a postoji i niz drugih nelogičnih lokacija. Sve to ukazuje da postoji mogućnost da i nije riječ o stvarnoj namjeri vršenja istraživanja, već da se radi o dobijanju koncesija zarad kasnije “preprodaje” istražnih prava, a po geološkim podacima i istraživanjima još iz vremena SFRJ – kaže Željko Vidaković.
On ističe da sve navedeno otvara velika pitanja, a rešenja nema bez transparentnosti I bez jasnih odgovora. Razvijena svest i aktivno učešće građana su ključ očuvanja prirode i zaštite životne sredine.
– Ukoliko se nastavi ovim putem, povjerenje građana u institucije, privredu i struku će biti trajno razoreno. A društvo bez povjerenja je društvo bez budućnosti – zaključuje Željko Vidaković, eko aktivista i planinar iz Zvornika.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.