Sve su to frazemi, koji se koriste u različitim jezicima i kulturama. Ali, ima i frazema koje ćete čuti samo u Banjaluci.
Frazemi, koji potiču iz Biblije koriste u različitim krajevima svijeta. Jedan od takvih je već spomenuta kamila koja se provlači kroz iglene uši. Zasnovana je na biblijskoj izreci, zabilježenoj u Jevanđelju po Matiji: “Lakše je kamili proći kroz iglene uši nego bogatome da uđe u carstvo nebesko”
Iz Biblije potiče i izraz “skupo kao Svetog Petra kajgana”. Zasniva se na priči da je Isusov učenik u jednom prenoćištu, kad je ogladnio, ukrao jaja i napravio kajganu, zbog čega je dobio žestoke batine.
Tele koje blene u šarena vrata karakteristično je samo za srpski jezik, a potiče iz Vojvodine, iz doba kada su krave same išle na pašu i s večeri se, po navici, vraćale u svoje štale. Tako je jedno tele bilo zbunjeno, jer je gazda, dok je ono paslo travicu, vrata štale obojio jarkim bojama.
Postoje i lokalni frazemi, karakteristični za neki grad ili regiju, a takvih ima i u Banjaluci. Stariji Banjalučani još pamte da se za nekog, ko se ne ističe pameću a voli da pametuje, govorilo da je “bistar kao Šukrijina boza”.
Dobro, bistar kao boza se govorilo i u drugim krajevima BiH i Srbije, ali Šukrijina boza je banjalučki specijalitet.
Šta je boza i ko je Šukrija? Boza je staro orijentalno osvježavajuće piće od kukuruznog brašna, koje je izuzetno mutno. A Šukrija je bio čuveni banjalučki poslastičar koji je, pogađate, pravio najbolju bozu u gradu. Njegova poslastičarnica se nalazila preko puta današnjeg Ekvatora, između hotela Palas i Gradske tržnice.
Kasnije, kad je Šukrija otišao bogu na istinu, a orijentalne poslastičarnice zamijenjene evropskim, mnogi su zaboravili bozu. Zato je u gradu pojavila nova mjere za “bistrinu”, pa se govorilo “bistar kao Crkvena u podne”. Banjalučani znaju čemu služi ova rječica i kakav se miris iz nje širi, pa im dodatna objašnjenja nisu potrebna.
Stare kafanske mušterije, u stara vremena, znale su ujutro nakon probančene noći reći: “Pusti me kraju, glava mi je kao Cocin bubanj!”
Izraz „glava kao Cocin bubanj“, prema predanju, potiče iz 19. vijeka, kada je u Banjaluku iz Crne Gore doselio izvjesni telal Coco, koji je umjesto za glasnike uobičajenog malog doboša, sa sobom dovukao veliki bubanj, čime je izazivao podsmjeh čaršije.
Na Zmijanju iznad Banjaluke odavno se odomaćio izraz „izludićeš me kao Vukelići zmiju!“ Poslije se taj frazem preselio i u grad, mada mnogi pojma nemaju kako su ustvari Vukelići izludili gorespomenutu životinju.
Vukelići, porijeklom iz Gornjeg Pervana, od davnina su bili bogati domaćini, pa su imali vremena za razne besposlice, pa i za “filozofiranje”.
Predanje kažu da su u Vukelićima živjela dva brata, koja su voljela da pametuju i oko svega se prepiru.
Tako su jednom naišli na zmiju, ali čim je jedan rekao „vidi zmije“, drugi je Vukelić odgovorio: „nije to zmija, nemaš ti pojma”. Rasprava na temu „jest zmija – nije zmija“ je bila bučna i potrajala je “ljetnji dan do podne”, tako da je nesretna zmija izludjela i počela da se bespomoćno vrti u krug.
U novije vrijeme u Banjaluci su se odomaćili novi frazemi, pa se tako za nekog, ko dugo nije viđen u društvu, kaže “Nema te kao ni fasade u Kuljanima”.
U Kuljanima, nekad selu, a danas jednom od najbrže rastućih prigradskih naselja, u posljednjih tridesetak godina je niklo nekoliko hiljada kuća, a one s fasadom su među njima zaista bile prava rijetkost. Naprosto, ljudima se žurilo da se usele, a fasada košta.
Posljednjih godina ova je fraza gotovo izumrla. Ili su u Kuljanima fasade postale mejnstrim, ili su novi klinici smislili neke nove izraze? A možda se desilo i jedno i drugo.
Jezik se mijenja, a mijenja se i Banjaluka. Uostalom, ko se još sjeća Cocinog bubnja!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.