Razlog? U jednoj od scena čuje se naša čuvena pjesma “Tamo daleko”, što je za mnoge bilo iznenađenje s obzirom da se radi o američkoj produkciji.
Srpski trag u Holivudu: Stiv Tešić i njegov Danilo Prozor
Ipak, oni koji znaju ko stoji iza scenarija filma nisu se previše iznenadili. Autor priče je Stojan Stiv Tešić, rođeni Užičanin, jedini Srbin koji je osvojio Oskara za najbolji originalni scenario (“Četiri mangupa”, 1979). Tešić je kao dječak sa porodicom emigrirao u Sjedinjene Američke Države 1957. godine, a njegov život poslužio je kao inspiracija za lik glavnog junaka – Danila Prozora.
Danilo je sin jugoslovenskog emigranta, koji je u Ameriku stigao odmah nakon Drugog svjetskog rata. Kroz njegovu priču pratimo tranziciju od mladalačkih snova do gorke realnosti američkog društva šezdesetih i sedamdesetih godina.
“Tamo daleko” – muzički most ka zavičaju
Pjesma “Tamo daleko” nije prisutna samo u jednoj sceni – ona se čuje i na kraju filma, u trenutku kada Danilov otac odlučuje da se, uprkos godinama, vrati u svoju domovinu brodom. Iako se u dijalogu koristi izraz Jugosloven, a ne Srbin, jasno je da se kroz lik oca i muzičku podlogu oslikava Tešićeva lična priča, nostalgija i duboka veza sa korenima.
Autobiografski slojevi: od Užica do Amerike
Stiv Tešić (1942–1996) školovao se i izgradio karijeru u SAD, gdje je postao cijenjen pisac, dramaturg i scenarista. Iako je ostvario veliki uspjeh u Holivudu, naročito nakon Oskara, u kasnijim radovima sve češće je ispoljavao kritički pogled na američko društvo i razbijao iluzije o “američkom snu”.
Film “Četiri prijatelja” je upravo jedno od tih djela – kombinacija lične drame, društvene kritike i tuge za zavičajem, koju dodatno pojačava zvuk srpske pjesme iz Prvog svjetskog rata.
Pjesma sa istorijom: Simbol bola i nade
Pjesma “Tamo daleko” nastala je 1916. godine na grčkom ostrvu Krf, kao sjećanje na povlačenje srpske vojske kroz Albaniju tokom Prvog svjetskog rata. Ubrzo je postala simbol stradanja, tuge, ali i vjere u povratak, te su je širom svijeta rado pjevali srpski iseljenici.
Posebno emotivan trenutak zabilježen je 1943. godine, kada je pjesma svirana na sahrani Nikole Tesle u Njujorku. Iako je autorstvo dugo bilo tema sporova, danas se najčešće pripisuje Đorđu Marinkoviću iz sela Korbovo, koji je autorska prava registrovao u Parizu 1922. godine. Pjesma postoji u više verzija, ali sve završavaju riječima: “Živjela Srbija!”
Zavičaj u tuđini – film koji ostavlja trag
Film “Četiri prijatelja” ostaje jedno od rijetkih ostvarenja američke kinematografije u kojem se, makar ne direktno, čuje i osjeća duh srpskog naroda. Kroz sudbinu Danila Prozora, Tešić je svijetu ispričao sopstvenu priču – o dječaku iz Užica koji je stigao u Ameriku, ali svoje korijene nikada nije zaboravio, prenosi B92.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.