Iza sebe je ostavio četvoro djece kćerke Milicu i Nevenu, kao i sinove Spasoja i Janka, a prošle godine Milica je sa javnošću podijelila sa čime se suočila nakon bolnog gubitka, te detaljima koje je iznijela o njegovim posljednjim bolničkim danima šokirala domaću javnost.
Da li vrijeme liječi rane i koje uspomene na oca joj se najčešće javljaju u sjećanju, kao i o njenoj borbi za pravdu, Milica je govorila za Mondo i otkrila kako se sjeća njihovog posljednjeg razgovora i susreta.
– Sjećam se sa sjetom njegove posljednje posjete, jer kasnije zbog narušenog zdravstvenog stanja više nije mogao da dolazi. Do samog kraja bili smo u kontaktu – počela je priču ona.
Milica se prisjetila i najdraže uspomene na oca.
– Pismo koje mi je dao na dan vjenčanja. Moram da naglasim da su tatine stvari, kostimi, nagrade i priznanja u našem stanu drage uspomene i zauzimaju posebno mjesto – priča ona.
Milica je otkrila kako je danas i da li vrijeme ublažava bol za gubitkom.
– Gubitak oca i tu prazninu ništa ne može da ublaži. Način na koji je otišao, u stanju septičnog šoka i pomućene svijesti, moja nemoć da ga posljednji put vidim. Medicinska sestra (jedan od svjedoka zaveštanja) u tom momentu odbija i pomisao da na intenzivnu njegu u vrijeme korone i stroge zabrane posjeta, pusti bilo koga pa i mene, njegovu kćerku. Kasnije na moje zaprepašćenje, iz testamenta saznajem, da su u to isto vrijeme kroz tunel hitne pomoći, uprkos tim istim zabranama, uvedena dva čovjeka koja nisu bila ni u kakvom srodstvu sa njim, a koji su postali svjedoci njegove navodne usmene izjave. Način na koji mi je uručeno lažno usmeno zaveštanje, koje ostaje kao posljednji trag na mog oca ostaju kao trauma za cijeli život. Saznanja koja slijede ostavljaju me bez riječi: Stambeni kontejner u Neuzinama u kome je tata provodio najveći deo vremena je nestao, kao i sve stvari u njemu. Nakon smrti banka mi dostavlja dokument iz koga saznajem da je sa očevog bankovnog računa, a nakon smrti, podignut veliki novčani iznos, što je krivično djelo – tvrdi Lanetova kćerka i dodaje:
– Nakon tog saznanja podnosim krivičnu prijavu. Bila sam uvjerena da postoje imena koja su institucije, kao što je ime mog oca, i da se njima ništa slično ne bi moglo dogoditi. Da li je moguće da bi neko tako mogao postupiti prema njemu?! Lažno usmeno zaveštanje sačinjeno je pod neobičnim okolnostima u bolnici koja se po tom pitanju do danas nije oglasila. Da li je do posjete navodnih svjedoka ikada došlo? To više ne pitam samo ja već čitava kulturna javnost, svi njegovi poštovaoci i cijeli region. Napominjem da je tata u to vrijeme bio na respiratoru u stanju sepse i pod jakim sedativima. O mukama kroz koje je prolazio govori i njegova posljednja fotografija iz bolnice koju sam u svom prvom obraćanju pokazala javnosti – rekla je ona.
Predmet se nije pomjerio s mjesta
– U protekle 4 godine, koliko je prošlo od očeve smrti, predmet se gotovo nije pomjerio sa mesta. Održano je jedno, pripremno ročište i moje saslušanje. Iskaze ovih navodnih svjedoka ne znam kada ćemo čuti. Očevu imovinu koriste i rasparčavaju navodni testamentalni naslednici. I pored mog jasnog negodovanja i bunta, u nadi da ću ubrzati proces od 8 zakazanih ročišta ukupno 6 je odloženo – zaključuje Milica.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.