Snežana Milović je unuka rođenog brata patrijarha Pavla, Dušana, koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu. Iza sebe je ostavio Draginju, Snežaninu majku.
Patrijarh je najbližu porodicu posjećivao dva puta sedmično. Sa njima je uglavnom obilježavao najveće praznike, Božić i Uskrs.
– Dok sam pisala knjigu polako mi je postajalo jasno da između života mog djeda Pope i onoga što je patrijarh Pavle govorio nema nikakve razlike – rekla je Snežana prilikom jednog televizijskog gostovanja.
Snežana Milović, koja je po profesiji psiholog, imala je privilegiju da odrasta uz čovjeka koga su svi voljeli i uvažavali zbog skromnosti.
– Svaki put kada bi dolazio u posjetu porodici iz svoje torbe, slične onoj koju su nekada nosili đaci, vadio je razne darove. To su najčešće bile bombone, ponekad jabuke ili dunje. Davao ih je uz komentar: „Evo, svakom po jedna, da se ne prejedete.“
– Govorio je da čovjek jede da bi živio, a naopako je ako živi da bi jeo – prisjetila se Snežana Milović.
Porodica nije ni pomišljala da će on postati patrijarh. Kada je ta vijest objavljena, njegova sestra Agica danima je plakala. Govorila je: „Meni treba brat, neka neko drugi bude patrijarh.“
– Plašila se da više neće imati vremena da dolazi. Ali dolazio je kad god je mogao, makar nakratko – ispričala je unuka patrijarha Pavla i dodala:
– Ukućanima nije dopuštao da mu pridrže mantiju jer bi to značilo „ja sam važan“. Nije dozvoljavao ni da ga rodbina kolima odveze do Patrijaršije uz izgovor: „Lakše mi je autobusom, ne moram da se saginjem kad ulazim.“
– I sam se skromno hranio. Svaki obrok započinjao je i završavao koricom hljeba, a sa stola je sakupljao mrvice, zabrinuto podsjećajući da ima mnogo gladne djece.
– Kako je često pješačio ili se vozio gradskim prevozom, vjernici su ga presretali s pitanjima, molbama za savjete… Svakog je saslušao. Na svoje probleme i tegobe nije se žalio. Govorio je: „Lako mi je sa mnom.“ Rijetko je dozvoljavao, a još rijeđe tražio, da neko učini nešto za njega lično.
Patrijarh Pavle je živio asketskim životom. Sam je šio i krpio odijelo i cipele, a obavljao je i druge majstorske poslove u Patrijaršiji. Stalno je nešto čitao, pisao je monografije o manastirima, studije, pokretao duhovne akademije…
Mnoge riječi patrijarha Pavla i danas se citiraju, a njegova unuka spomenula je i savjet koji posebno pamti:
– Govorio je da čovjek u nekoj teškoj situaciji treba da uradi sve što može, ali da se ne sekira previše, da ne oboli, jer „sirće grize svoju flašu“, piše ŽenaBlic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.