Priča se zakuvala kada je “Walter ćevap” iz Sarajeva postao prijatelj 8. Ćevap festa. Bilo je to prvi put da Sarajelije nastupaju na ovoj banjalučkoj gradskoj manifestaciji.
Naravno, ćevabdžinica “Kod Muje” je nezaobilizan faktor na ovakvim iventovima i … tako je sve počelo.
Zanimljivo je da su štandovi dva ljuta konkurenta jedan do drugog. Sa oba roštilja mirisi mame goste da zastanu i probaju, pa taman i ako nisu gladni.
Roštiljdžije se mjerkaju, ispod oka, ali prijateljski. Na pitanje, koji je ćevap bolji, svako ima svoj odgovor i svoje argumente.
– Dobar je Mujin ćevap, ali i mi smo dobri, šta dobri, najbolji smo! I nismo mi neprijatelji, nije ovo bitka, nego prijateljska utakmica. Samo što ćemo mi u toj utakmici pobijediti – kažu uglas Muhamed Muki Garić i Mlađo Balgoičević, roštilj majstori iz ekipe Vlatera.
Muki i Mlađo su iz Doboja i u Banjaluku su došli da peku sarajevske ćevape i da njima očaraju banjalučke gurmane.
Ali, na drugoj strani terena nailaze na jak otpor. Iz Mujine ekipe odgovaraju: nema od toga ništa, Banjaluka je naša. Banjalučki ćevap jednako je Mujin ćevap, a to jest jednako najbolji ćevap na svijetu. Tačka.
– Mujo je Mujo. Naše ćevape svi traže i svi ih u slast jedu. Nijedan ćevap nije ni blizu ovom našem – kaže majstorica Ljilja, koja na roštilju vješto prevrće kockaste Mujine ćevape.
Priznaje da ni ona, ni njeni drugari koji rade za roštiljem, ne znaju recept za originalni Mujin ćevap.
– Recept zna samo Adis, mi dobijemo gotovu smjesu, naše je da oblikujemo i pečemo ćevape, ali i to treba znati – kaže Ljilja.
Adis Smailagić je unuk čuvenog Muje Đuzela, koji je prije 102 godine doselio iz Glamoča u Banjaluku i u ovom gradu otvorio prvu ćevabdžinicu. I tako je nastala legenda. Adis je i recept i brend i porodični posao naslijedio od svoje majke, Mujine kćerke, Emine.
Majstori i majstorice iz dva suparnička tima su rekli svoje, a šta kaže publika? Koji je ćevap bolji?
Istini za volju, u trenutku naše posjete, više je Banjalučana uživalo u banjalučkom ćevapu, ali ni sarajevski im nije mrzak. Ipak, onako lokalpatriotski mnogi glasaju za svoje Banjalučane.
I članovi porodice Đajić su Banjalučani, ali su Slađana, Vedran, Miladin, Viktor i Aleksej Đajić danas ipak probali sarajevski Valter.
– Ukusan je ćevap, stvarno, ali i Mujin ćevap je dobar. Jednostavno, različitog su ukusa, ali su i jedan i drugi za prste polizati. Što se mene tiče, rezultat je neriješen – kaže Slađana Đajić.
Muški dio porodice ima lukavo rješenje za ovu pat poziciju.
– Najbolje je uzeti pola pola: malu porciju banjalučkog ćevapa i sarajevsku desetku u pola. I sve to lijepo smazati. Bolje je dvije male, nego jedna velika – kaže mudro Vedran.
Neke je to podsjetilo na onu šalu sa ženama, a može, bogami, i sa muškarcima, u stilu “mijenjam jednu od 60 za dvije od po 30 godina”.
I dok gosti uživaju u dobrom zalogaju, liejpom vremenu i bezazlenim šalama, trka se nastavlja. Mujo ili Valter? Banjalučki ili sarajevski? Koji je ćevap bolji? Šta mislite vi, dragi čitaoci?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.