(VIDEO) Igor Crnadak za Srpskainfo: Ne želim da budem neki NOVI Stevandić, Nešić ili Banjac

U intervjuu za Srpskainfo Crnadak, između ostalog, otvoreno govori o odnosima s liderom PDP, Draškom Stanivukovićem, da li se sprema da napusti PDP, da li će opozicija imati zajedničkog kandidata za predsjednika Srpske, osjeća li se bezbjedno nakon nedavnih neriješenih napada na opozicione lidere, da li je on “britanski agent” i posjeduje li stan u Londonu…

Da li se PDP priprema za prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske?

Zvaničan stav PDP je da se ne ide na ove izbore i da se pozivaju druge opozicione stranke da na njima ne učestvuju. Ja sam od prvog dana, čak zapravo i prije toga, stavio do znanja da mislim da to nije dobro. Mislim da je naša obaveza, naša dužnost da izađemo na izbore. Mislim da jednostavno imamo situaciju da ako vam je ovakav režim na vlasti, ako vas tuku, ako vam kradu ogromne novce iz mjeseca u mjesec, ako stavljaju svog “velikog lidera” čak na udžbenike u osnovnoj školi, ako idemo iz afere u aferu i nemate, maltene, nijednu dobru stvar koju možete da pokažete i sada, kad imate šansu da to prekinete vi kažete ne, mi nećemo. Vrlo je teško to objasniti. Čak mislim da je neprovodiv bojkot izbora. Zato ću, evo,  govoriti samo o PDP-ovim biračima. Naši birači čekaju te izbore. Čekaju da pobijedimo SNSD-ovog kandidata. Čekaju da napravimo promjenu. Ljudi žele da mijenjaju ovaj režim. I nije tačno da je Republika Srpska s ovim ugrožena. Republika Srpska će iz ove krize izaći, dignuće se kao Feniks, biće još jača. To je jedna stvar koju je čak prije nekoliko dana rekao i Dodik. Evo, da se u nečemu slažemo. Naravno, razlog toga će biti taj što njega neće više biti na čelu, jer je on bio simbol ovog lošeg režima koji je napravio mnogo problema za Republiku Srpsku. Dakle, imamo sada šansu da prekinemo taj jedan nevjerovatan lanac korupcije, da Republiku Srpsku počnemo da vadimo iz gliba, vadimo iz izolacije i da otvorimo neku nadu, neki optimizam ovom našem narodu. Po meni, ne smijemo tu šansu propustiti.

Rekli ste da je, po vašem mišljenju, članstvo PDP za održavanje prijevremenih izbora. Međutim, stav lidera PD, Draška Stanivukovića, djeluje da je potpuno suprotan tome što ste rekli.

Ponavljam još jednom, ja nisam bježao od toga da je moj stav drugačiji u odnosu na stav vrha partije. Ali ja iznosim argumente, iznio sam to sve i na sjednici Predsjedništva PDP koja je održana prije izvjesnog vremena. Iznio sam taj stav, međutim, još uvijek nije došlo do promjene. Možda ne dođe, ne mogu da nagađam, ali siguran sam da naš narod želi promjene, a promjene ne možete imati bez izbora. Zato ne vidim nijednu logiku da u tome se ne učestvuje.

Prije izvjesnog vremena u javnosti se pojavila informacija da napuštate PDP, da ćete preći u drugu neku političku partiju ili formirati nešto novo.

Ta neka priča o nekom novom političkom subjektu, objektivno, već neko vrijeme kruži po banjalučkim političkim krugovima. To je nešto što, zapravo, nije baš bila tolika bomba i tolika novost, barem za one koji prate političku scenu. Prava istina je da tu sada nema još uvijek nikakvih dešavanja. Međutim, mi jednostavno moramo do kraja raščistiti ovu situaciju u narednom periodu. Apsolutno ne želim nikakvu saradnju s onima koji su uništili Republiku Srpsku, uspostavili ovoliku korupciju, napravili sistem u kojem se radi za jedan mali, uski krug porodica, koji su okrenuli vrijednosti u društvu. Danas je u Republici Srpskoj važno da ste poslušni, da ste bahati, da ste pohlepni i onda se uklapate u ovaj sistem SNSD. Sa takvim sistemom ne želim da radim. Njih moramo da maknemo. Najveći patriotizam je da te ljude maknete i da oni više ne budu vlast u Republici Srpskoj. Oko toga ne želim nikakve kompromise. Onda neki kažu: “Crnadak je isključiv”. Nisam isključiv. Samo sam dosljedan onome čemu vjerujem i onom što živim u politici i svakodnevnom životu. Jesam isključiv oko Dejtona. Sa mnom nemojte pričati oko entitetskog glasanja, oko imovine, oko teritorije Republike Srpske. Bilo ko iz Amerike, Berlina, Sarajeva, ne treba me oko toga zvati. Isključiv sam i oko principa, sloboda, demokratije, ljudskih prava, naših vrijednosti na koje smo učeni kroz generacije. Isključiv sam oko toga da ne želim da budem u tom nekakvom krugu, neki novi Stevandić, neki novi Banjac. U taj voz ne želim. Ne želim zato što je Republika Srpska u užasno teškom stanju. Nemamo institucije. Sve je, praktično, upitno i nikad nije bilo gore. Dok je takvo stanje, besmisleno je pričati o tome. Ali ne bježim ni od toga da vam kažem, na kraju, kao neku vrstu zaključka na vaše pitanje. Ako se pred mene stavi takva jedna vrsta dileme, da moram da odustanem od onoga u šta vjerujem, pa, razićemo se onda, vjerojatno.

Kako biste opisali vaš odnos s Draškom Stanivukovićem?

Nema tu ličnih stvari. U PDP su neki ljudi, kao što znate, sa mnom čak blisko rodbinski povezani. Neke ljude znam otprilike 60-70% svog života. Kad bih uveo lično u ovo, vjerojatno bi stvari izgledale drugačije. Mnogo drugačije. Ali, ne želim da uvodim lično. Ovdje nema ništa lično. Stvar je samo politike.  Želim jasan stav, jasan kurs. Nemamo pravo da onima koji su najodgovorniji za ovo što nam se dešava i što nam se dešavalo, dajemo bilo kakvu vrstu alibija, bilo kakvu vrstu prostora. Jednostavno, nema sa takvim ljudima saradnje. Ti ljudi mogu, ako ćemo preuzeti odgovornost, da budu neki svjedoci saradnici, pokajnici, ljudi koji će se otvoriti i reći: Ok, jesmo bili tamo, svašta smo radili. Svjesni smo greške, kajemo se za to, želimo sa vama da vam pomognemo. Ako se na neki drugi način želi graditi odnos s ovima koji su na drugoj strani, onda mene tu nema. Tu su bazične razlike među nama i ne postoji ništa lično, tako da ne bih komentarisao ni jedan lični odnos, pa ni ovaj sa Stanivukovićem.

Da li i PDP kao ostale opozicione stranke, čeka da SDS izabere svog kandidata, koji bi bio zajednički kandidat opozicije za predstojeće prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske?

Ne znam da li je pravi termin da li čekamo, ali na neki način je rečeno da bi SDS trebalo da ima neku vrstu prava prvog poteza. Ovdje je vrlo bitno da ljudi razumiju da su pred nama nevjerovatno važni događaji u okviru same opozicije. Zagovaram i, što mislim da većina ljudi u opoziciji zagovara, jeste da napravimo ono što ja nekad zovem: Od Amfilohija do Dritana. Dakle, kao što je bilo u Crnoj Gori 2020. godine, širok spektar političkih partija i pojedinaca, od blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, pa sve do Dritana Abazovića i njegove stranke. Oni su bili ogroman spektar političkih ideja, ali oko dvije stvari bili zajedno: Nema saradnje sa Milom i nema saradnje sa DPS-om. Mi to trebamo ovdje. Ali, vi objektivno imate i ljude u našoj poziciji koji smatraju da treba već sada da se bude fin sa SNSD-om i sa ključnim ljudima režima, pa da se onda iz režima izvuče neki dio, pa da onda ta neka ekipa vodi procese. Ako to bude tako išlo, nema promjena već će samo drugi ljudi biti na istim mjestima koji će nastaviti da koriste iste koruptivne kanale i koji će nastaviti iste prakse. Imaćemo identično stanje i Republika Srpska će doći u još veću agoniju nego sada.

Šta mislite o mogućnosti da opozicija na prijevremenim izborima za predsjednika Srpske postavi nestranačkog kandidata? O tome je, između ostalog, govorio i Draško Stanivuković.

Mislim da to nije realno. Pogotovo nije bila realna prva ideja da to bude neko koga će zajedno da predlože PDP, opozicija i SNSD. To je tek potpuno nenormalno. Ovaj režim je ubio normalnu i nezavisnu kritičku mislu. Ko je taj? To je više teoretska priča. Mislim da osoba koji će biti kandidat opozicije treba da bude profilisana politička ličnost koja je u dosadašnjem djelovanju jasno stavila do znanja da nosi duh promjena. Da želi da kaže dosta, da želi da povuče liniju i da se napravi distinkcija između onog što slijedi i onog što je bilo do sada. Mislim da ćemo imati rješenje. Možda je to sad i neka vrsta ekskluzive, ali sam uvjeren da nakon subote, kada će SDS po svemu sudeći definitivno i zvanično potvrditi da ide na izbore i da “pali svoje motore”, mislim da će nakon toga uslijediti dosta aktivnosti na strani opozicije i da će iz toga izaći jedan kandidat iza koga će stati svi opozicioni političari, individualci, nevladine organizacije, lokalni pokreti. Da pokušamo 23. novembra da napravimo taj prvi veliki korak za promjenu Republike Srpske.

SNSD najavljuje da mu je prioritet referendum, kojeg su planirali kao plebiscitarnu podršku naroda politici koju vodi Milorad Dodik. S druge strane, iza kulisa poteže se priča da je SNSD spreman da se pojavi na prijevremenim izborima za predsjednika Srpske.

Moja procjena je da nema referenduma. Imamo vanredne izbore i SNSD će na njima učestovati. Mislim da je referendum već sa reakcijom Ustavnog suda dodatno uzdrman. Oni (SNSD) su uradili jedno istraživanje koje im je pokazalo da je procenat ljudi koji misle izaći na refenerdum ispod 25%, što znači da bi to bio debakl za njih. Uz sve to, referendum je potpuno obesmišljen referendumskim pitanjima. Ne možete pitati narod jeste li za pravosnažne sudske odluke. To ne postoji nigdje na svijetu, pa čak ni u Švajcarskoj koja svaki dan ima referendum. Ne možete čitavu skupštinu i čitav narod staviti u funkciju samo jednog čovjeka. Pitanje se odnosi samo da li priznajete presudu Dodiku. Da li priznajete odluku CIK da mu uzme mandat. Zašto nije stajalo u pitanju da li priznajete presudu Suda BiH Miloradu Dodiku i 2.000 Srba koji su presuđeni do sada od tog suda? Što to nije bilo u pitanju? Nije, zato što je sve ovo rađeno samo za jednog čovjeka.

Kritičari opozicije tvrde da opozicija previše vremena posvećuje izjavama Milorada Dodika, a ne nudi neki konkretan program i plan građanima kao alternativu.

Jeste, bilo je previše toga i previše reakcija, vjerovatno, kroz sve ove godine. Ali s druge strane, ako može da se nađe opravdanje jeste da je taj čovjek, zapravo, bio simbol čitave vlasti. On je bio i ministar, i predsjednik, i premijer, i direktor javnih preduzeća. On je rješavao pitanje sa željezničarima, pa ih vodi negdje da piju rakiju. On je rješavao pitanje u “Šumama”, on je govorio gdje je kriminal, gdje nije. On je sve preuzmao na sebe. Kad imate takvu klimu u društvu, onda je logično da se i odgovor onog drugog političkog spektra najčešće koncentriše na takvu osobu. Nije to najveći problem opozicije. Mislim da našu najveću prepreku treba da pređemo sada, da se okupimo oko koncepta koji će obezbijediti prave promjene, a ne nešto što će biti “kozmetika”. Ne bih rekao da je to što se opozicija bavila Dodikom nešto što ju je koštalo ili škodilo, ali se mogu složiti da je trebalo više programskih rješenja. Što se mene tiče, u svakom nastupu, i u Narodnoj Skupšteni i generalno, za svaku oblast gledam da uz kritike uvijek ide i šta bismo mi drugačije uradili. Evo, naljepnice na udžbenicima za osnovnu školu ne bi sigurno radili. Sigurno bi stavili veće kazne za korupciju, sigurno bi dali sudijama i tužiocima mnogo veće plate, ali bi im podigli, recimo, onu minimalnu zatvorsku kaznu ako je kod njih korupcija, jer oni su ti koji treba da se bore protiv korupcije i trebaju biti dodatno kažnjeni ako oni uđu u to. U komunikaciji s javnosti najčešće je i nekako najprivlačnije medijima i publici da gledaju prepirke, ali rješenja za post Dodikovu i post SNSD postoje i počeće se realizovati čim se to desi.

Kada vas kritikuju pristalice vlasti, pa čak i neki neutralni građani, navode to da ste kao ministar spoljnih poslova BIH obišli čitav svijet, a šta ste uradili konkretno za Republiku Srpsku? Dodik vas je lično prozivao da radite za britansku službu. Radovan Višković pominjao je i neki stan u Londonu. Ako imate taj stan mogu li, ako nekad odem tamo, da ga iznajmim na određeno vrijeme?

Šta da vam kažem? Ja sam u jednom od mnogih razgovora s kolegama ministrima inostranih poslova, u stvari, došao do zaključka da manje-više svi imaju probleme i pitanja zašto su stalno na putu, ali to je njima, na kraju krajeva, posao. Međutim, to je manje bitno ovdje. Šta sam ja uradio? Kad sam bio ministar, Mladen Ivanić u Predsjedništvu BiH i naša opoziciona struktura na vlasti u Sarajevu, nikad nije bila bolja međunarodna pozicija međunarodna Republike Srpske nego tad. Možete naći sto primjera. Obnova presude Srbiji, pokušaj koji je pokrenuo Bakir Izebegović, zaustavljena je u pismu koje je Haški sud dostavio svima nama. To postoji i piše da je urađeno zbog intervencija i aktivnosti provođenih od člana Predsjedništva Ivanića i ministra Crnatka. Da vam ne govorim o tome da su Republika Srpska i Banjaluka bili otvoreni, bili domaćin mnogima, a mi smo na mnoga mjesta stizali da pričamo o Republici Srpskoj i Banjaluci. Ne samo da smo u nekim, u političkom smislu, crnim hronikama. Ludi koji su istoričari, koji se bave tim profesionalno, koji su čak iz SNSD-a, 2016. čestitali na najvećem međunarodnom političkom događaju u Banjaluci, kada smo ovdje imali deset ministara inostranih poslova u jednom danu. Kada je Sebastijan Kurc, budući austrijski kancelar bio tu, pa otišao u našu crkvu, pa otišao na ćevape, pa je bio budući premijer Italije, tadašnji ministar Đentiloni, pa su bili svi iz regiona. Dakle, imali smo jedan potpuno drugačiji ambijent. Šta nam nude ovi? Tatarstan, Donjecku Republiku, potpuno izolaciju. Evropska investiciona banka je prekinula saradnju s Republikom Srpskom. Nema više para. Zatvoreni smo gdje se god okrenemo. Nemamo nigdje pristup. Oni su potpuno zapostavili i srpske kadrove u diplomatskoj mreži i sve naše interese tamo, jer nisu bili prisutni. A nisu prisutni zato što u Ministarstvu inostranih poslova nemate tendera. Nemate kumovih zgrada. Nemate koncesija. Nema para. E, zato njih tu nema. A što se tiče ovih izmišljotina, pazite, to što je Višković izašao s tim da imam stan u Londonu, to mi je bilo posebno zanimljivo jer dok je davao tu izjavu Višković se pakovao da preseli u Srbiju, u veliku kuću koju je sebi napravio u Beogradu. Međutim, poslije sam čuo da razmišlja da ipak to bude onaj stan koji je kupio na crnogorskom primorju. Nemam nikakvu nekretinu, niti planiram da imam nekretinu van teritorija Republike Srpske. Međutim, vama mogu pomoći. Imam dobrog druga koji je dugo živio u Londonu i koji je jedan od najboljih teniskih trenera na ovim prostorima. On ima tamo stan.

Posljednjih dana svjedočili smo različitim napadima na opozicionare. Nebojši Vukanoviću u posljednjih šest mjeseci dva puta je zapaljen automobil ispred porodične kuće. Dogodio se i napad na Branislava Borenovića. Napadači još nisu pronađeni. Osjećate li se bezbijedno u Banjaluci i Republici Srpskoj?

Nisam neki super hrabar čovjek, nli nisam ni kukavica i nisam neko koga je lako prepasti. Međutim, veoma ozbiljno ovih dana razmišljam o svojoj bezbjednosti i bezbjednosti drugih ljudi iz opozicije. Ne samo političara, nego svih koji kritički razmišljaju. Kad je Vukanoviću zapaljen auto prvi put, to je bio jedini dan otkako postoji video-nadzor u Trebinju da nije radio. A ko može ugasiti video-nadzor? Samo vlast. Ne možete vi ili ja. Znate, to je jedan strašan signal. Borenović je napadnut. Njegova zgrada je u neposrednoj blizini gimnazije. Ljudi koji žive u Banjaluci znaju da na svakom ćošku tu imate kamere. I ovi kažu da ne mogu da nađu napadače. Jedan od najvećih plaćenih ubica na ovim prostorima je neki dan pušten iz zatvora i nastanio se, po našim informacijama, u Trebinju. Kakva je to poruka? Situacija je vrlo ozbiljna. Ne mislim da je bezbjednost ugrožena, mislim da građani mogu mirno da žive, iako su već dovoljno uznemireni ovakvom političkom situacijom. Bezbjednosna situacija jeste ozbiljna za ljude koji u javnosti kritički djeluju prema ovim vlastima. Nemojte da zaboravimo ni neke izjave. Dodik je poručivao Vukanoviću da je sam zapalio svoje auto. Poručivao je novinaru Trifunoviću iz Buke i vašem Nikoli Morači da su sami sebi izgrebali auta i napravili štetu. Vlast u svom biću, u svom tkivu, ima tu notu gdje su spremni na nasilje. Kad tome još dodate da je ovaj režim zapravo na samom kraju, kad znate da režimi ovakvog tipa, kada su na kraju, uvijek posegnu za nasiljem, jednostavno morate da budete oprezni.