Društvo

(VIDEO, FOTO) POSLIJE KAMENJA, VODE I BLATA "Života u Donjoj Jablanici ima za one KOJIMA JE NEŠTO OSTALO"

Vraća li se život u Donju Jablanicu? Pitanje na koji će vam mještani, oni koji su ostali i preživjeli nakon katastrofalnih poplava i odrona kamenja, najčešće slegnuti ramenima ili odmahnuti rukom. Ili sa tugom reći: „polako“. Ili ljutito „moglo je to i brže da se na vrijeme reagovalo“.

donja jablanica , godišnjica poplava
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Snimci i fotografije, potresne izjave iz Donje Jablanice, mjesta kroz koji prolazite na putu do Mostara, prije godinu dana obilazile su region. I niko nije mogao da bude imun. Ono što smo gledali, bilo je kao iz nekog filma katastrofe. Šokantno, nevjerovatno, devastirajuće. Tog 4. oktobra 2024. godine, odnosno u noći između 3. i 4. oktobra, vrijeme je pokazalo svoju silinu. Kao i nemar sistema.

Kiša, kakva se ne pamti, pokrenula je tone i tone ogromnog kamenja iz kamenoloma iznad ovog mjesta. Silu koja je uslijedila ništa nije moglo da zaustavi. Kao da nikada nisu bile tu, nestajale su kuće. Neke totalno, neke djelimično oštećene. Ono što milion puta više boli jesu izgubljeni životi. Njih 19. Od baka, djedova, majki, očeva, sinova, kćerki, sestara, stričeva, do bebe iz majčinog stomaka.

Prošla je godina. Njihove fotografije i poruke posvećenje njima stežu grlo.

Redžo Malo, Nezira Maslo, Đemila Maslo, Semir-Seno Maslo, Amira i Fikret Imamović, Arman Imamović, Irmela i Jasmin Čilić, Adela Tufek, Vedad Tufek, Sabaheta i Hivzija Tufek, Ernad Begović, Ibrahim Hindić, Ajla Begić, Rahima Begović, Huma Begović i Zejna Begović.

„Naš vječni heroj“, „Heroino naših života“, „Fali mi tvoj telefonski poziv, fali mi tvoj zagrljaj, fali mi da ne neko iskreno pita kako si“, „Gdje si, braco moj dobri, radosti i moj najbolji prijatelju“, „Gdje si, majčice moja, toplino i nježnosti“, „Gdje si, seko moja po srcu, osmijehu i toplino doma“, „Hvala ti što si bio moj tata“, „Tvoje ruke grlile su posebnom toplinom“… Neke od poruka koja svjedoče o ljubavi koju su pružali i koliko su voljeni bili. Među fotografijama nastradalih tog 4. oktobra 2024. ima i jedna pored koji su mnogi zastali i zaplakali. Na njoj haljinica, a iza kamenje. Ime Asja Maslo i datum. 4.10.2024. Asja je bila u maminom stomaku i nije preživjela užas koji je zadesio Donju Jablanicu tog dana.   

Ono što se prije godinu dana desilo mještanima Donje Jablanice ne može se zaboraviti. Vidi se to po načinu na koji neki ne žele uopšte da govore, a neki se prisjećaju dok im glas drhti, a oči pune suzama.

donja jablanica , godišnjica poplava
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
donja jablanica , godišnjica poplava
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
donja jablanica , godišnjica poplava
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
donja jablanica , godišnjica poplava
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Mersiha Begović je sa suprugom i djecom preživjela jablaničku strahotu. Preselili su u „čaršiju“, samo ponekad dođu. Došla je u subotu, na obilježavanje godišnjice tragedije. Ona ne želi da se vrati u kuću iz koje su se jedva spasili. Kao i mnogi drugi.

-Samo par ljudi popravlja svoje kući, ostali ne žele. Evo, ja prva na želim, imam tvoje djece – kaže ona za Srpskainfo. Najveća trauma iz te noći, osim bujice vode, blata i kamenja, bila je smrt komšije koji je preminuo u njihovoj kući. Njega je voda desetinama metara nizvodno donijela do njihovih vrata. U njihovoj kući je preminuo. Bilo je oko jedan iza ponoći. Voda je Mersihi već bila do vrata. Tada su čuli da neko doziva napolju.

-Nisam bila svjesna sitaucije napolju, mislila sam da je došao neki komšija da vidi kako smo, jer je naša kuća druga od jezera. Kada sam uspjela da da izađem na balkon, vidjela sam muškarca. Viknula sam ko je tamo, on je samo govorio ’pomoć’. Muž i ja samo ga unijeli u kuću tada shvatili da je komšija. Bio je sav izubijan, modar. Nije krvario. Pomagali smo mu dokle god je bio živ, umivali ga, davali mu vode da nakvasi usta. I najgori trenutak je bio njegovo izdisanje i kad shvatiš da je preminuo. Pa onda pomisliš, možda nije. Kad sam pokrila, nisam smjela glavu, pomislila sam šta ako ipak diše. Davali smo sami sebi nadu da je možda živ, ali opet svjesni da nije. To je najgore sjećanje. I danas, kad izdaleko vidim nekog čovjeka, pomislim da je on. Viđala sam ga svakodnevno, dolazili u njegovu prodavnicu, kupovali hljeb – drhvatim glasom prisjeća se Mersiha te užasne noći.

Ona i njena porodica su oko 10 časova izbavljeni iz kuće. Prisjeća se i kako je to izgledalo.

-Kada je prestala da pada kiša, voda se malo iscijedila iz kuće, ostalo je samo kamenje i blato. Izašli smo na balkon, odatle na strinin balkon i onda merdevinama smo se prebacili. Jedna ćerka nije smjela tako, muž je stavio na leđa i kroz to blato gazio i da bi izašli ih kuće – priča ona. Djeca su, kaže, danas dobro. O poplavama ne žele da govore.

-Nemam volju da se vratim ovdje, tamo gdje je bila voda. Možda negdje u blizini – govori ona dok gleda po Donjoj Jablanici.

Ekipa Spskainfo posjetila je ovo mjesto za vikend, na godišnjicu obilježavanja katastrofe. Mnogi nisu bili voljni da pričaju o onom što im se dogodilo. Neki su kratko podijelili svoje emocije.

-Vraća se život u Donju Jablanicu, ali su ljudi i dalje pod traumom. Mislim da je sve ovo moglo da ide malo brže – kaže mlada žena sa kojom smo pričali. Jedna djevojka kroz suze nam je rekla da se život vraća onima kojima je nešto ostalo.

Pročitajte još

-Sa Irmelom sam se družila od malena. Nema je sada, nema njene porodice – pričala nam je plačući. Kaže i da su njeni roditelji izgubili kuću, a da im je Udruženje „Pomozi.ba“ jedino koje im je pomoglo.

Donja Jablanica je dokaz kako život piše scenarija koja niko ne želi i ne planira. Mještani su nam ispričali kako je jedan od nastradalih bukvalno 2 dana ranije iz Njemačke došao u posjetu i te noći nastradao. Ili kako su neki preživjeli bujicu, kamenje, granje koje ih je nosilo desetinama metara. Mnogo je onih koji su kivni kako se mjesto slabo obnavlja, a ljudima slabo pomaže.

-Nešto je očišćeno. Radim građevinu i uvjeren sam da bi za godinu dana grupa od 20 ljudi popravila sve ove kuće. A vidite kako je ovdje – kaže za Srpskainfo jedan od sagovornika iz Donje Jablanice.

Iz Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko- neretvanskog kantona nedvano je rečeno da se istraga o vezi sa tragedijom u Donjoj Jablanici nalazi se u završnoj fazi.

Napominju da su istragom obuhvaćeni jedna pravna osoba – privredno društvo i četiri fizičke osobe i to zbog postojanja osnova sumnje u počinjenje krivičnih djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja u stjecaju sa krivičnim mdjelom teški slučajevi izazivanja opšte opasnosti, krivičnim djelom onečišćenje okoliša i kriivčno djelo nesavjestan rad u službi Krivičnog zakonika FBiH.

Tragedija se dogodila u noći s 3. na 4. oktobra 2024. godine, kada je snažan odron s lokaliteta Šupljika zatrpao dio Donje Jablanice i odnio 19 života.