Upravo takva je zbirka “MaskenDbal”, prvenac Nataše Blagojević Glušac, koja će biti predstavljena 15. oktobra u 19 časova, u Kući Milanovića u Banjaluci.
Kroz kratke priče, nastale u najizazovnijim danima pandemije, autorka nas vodi iza maske – tamo gdje su se krili strah, nada, tuga, ali i snaga običnih ljudi.
“MaskenDbal” je omaž ljudskosti u vremenima distance, tihi bunt protiv nametnute tišine i potraga za svjetlom u haosu.
-„MaskenDbal“ je zbirka kratkih priča, lični osvrt i omaž svim iskrenim ljudima koji su u strahu i neizvjesnosti od pandemije, tražili samo jedno – utjehu i pomoć. Nisu, pritom, bili svjesni da su u toj potrazi i sami pomoć nudili, ali kroz iskrene, obične, male, a tako velike priče o ličnim nadama, strahovima, stradanjima, danima radosti, neprocjenjive sreće i zadovoljstva. Pažljivo sam slušala, osjećala, suosjećala, razumjela, radovala se i tugovala s njima i neke od tih priča, uz malo literarnog dara, i „oživjela“ – priča autorka za Srpskainfo.
U vrijeme, kada je svijet stao, a emocije proključale, Nataša se, kaže, kao i svi mali, obični, bespomoćni i uplašeni ljudi, našla u dilemi kako da prevaziđemo potpuni paradoks u kojem smo se zadesili i prekinemo tišinu koju nam je tada nametnula „nova stvarnost.“
– Kroz „MaskenDbal“ kao metaforu prolaska kroz jedno takvo vrijeme i izazove koji su uslijedili tada, koji jesu sada i koji nam tek predstoje, ali i revolt na iznuđeni imeprativ maske i socijalne distance, pokušala sam da nađem odgovor – priča autorka.
Zbirka je, otkriva za Srpskainfo, nastala spontano, iz duše i za dušu.
-Naslov se nametnuo sam kao asocijacija, ali i želja da postepeno, kroz svaku od priča ukažem na to da i u teškim vremenima, vremenima straha i neizvjesnosti, postoji svjetlost na kraju tunela, prostor i želja za nježnost, ljubav, pažnju, solidarnost i tiho razumijevanje. Pokušala sam da podsjetim na to koliko smo svi bespomoćni, slabi, krhki pred bolešću, a opet snažni i nepokolebljivi u pronalascima modela da je prevaziđemo. Zajedno sa svim tim dragim ljudima, sa kojima sam u teškim trenucima dijelila svakodnevicu, željela sam da bez maski i dodatnih distanci pronađem smisao u cijelom haosu koji nas je sve, na neki način, zbunio i dezorjentisao. Hvala im za iskrenost – priča Nataša.
“MaskenDbal” je, inače, Natašin prozni prvenac.
-Malo ko danas može da se pohvali da radi posao u struci, još manje je onih koji na poslu struku pretvaraju u hobi. Ja sam i u jednoj i u drugoj kategoriji. Davno sam svjetla reflektora zamijenila, svojom voljom i sticajem čudnih okolnosti, bijelim mantilom. Ali nikada svoju ljubav prema pisanoj riječi i književnosti nisam zapostavila. Dijete sam generacija koje su čitale, pisale dnevnik, spomenare, pjesme. Tako su nas učili da se gradi stav i njeguje dar. Cijeli život imam tu potrebu i želju i pišem isključivo za svoju dušu. Ovo je prvi put da svoje redove stavljam na procjenu, upoznajem ih sa publikom. Iskreno, imam blagu tremu i zadršku, iako ću da budem srećna ako naiđem na podršku. Zbirku sam posvetila porodici i prijateljima kao najintimnijem čitalačkom okruženju, ali i svima onima koji u mojim pričama pod maskam nađu inspiraciju – kaže autorka.
Izazov
Kratke priče su, kaže, jedan od najzahtijevnijih žanrova, pa je i proces stvaranja “MaskenDbala” bio “izuzetno izazovan”.
– Ili poentiraš ili promašiš. U nadi i želji da nisu ovo drugo, biće mi drago ako mi u nekom od komentara nakon promocije napišete da sam poentirala. Običan radni dan pretvarala sam u priču vrijednu pisanja. Nadam se da će za sve vas da bude i vrijedna čitanja. Poručila bih svakom od čitalaca da, ukoliko osjeća radost življenja u malim stvarima i cijeni dobronamjerne, iskrene priče, onda je ovo zbirka za njih – kaže Nataša.
Maske smo, kaže ona, bar kada je riječ o pandemiji – skinuli.
– Nisu nam više potrebne, a mišljenja sam da nikada ni nisu bile, iako su nametnute kao obavezne. Kada god je to bilo moguće, nisam ih nosila, ni u pandemiji, ni u životu. Nadam se da neću ni ubuduće. Kroz metaforičke dijelove nekih od priča pokušala sam da ukažem na to da možemo da dišemo punim plućima i budemo srećni tek kada ih skinemo. Istina je da smo tada ranjivi i nezaštićeni, ali mislim da samo tako možemo da stupimo u iskrene i autentične odnose i sa sobom i drugima, a da u iskrenoj razmjeni nježnosti i predanosti između onoga što dajemo i onoga što primamo, pronađemo svoj smisao – zaključila je Nataša Blagojević Glušac.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.