Ne podsjeća nas samo Desanka Maksimović na Kragujevac i taj krvavi 21. oktobar 1941. godine, već i 42 oproštajne poruke nekolicine stradalnika koji su pronašli papir i parče olovke da porodici drhtavim rukopisom napišu posljednje “zbogom”.
Najmlađi stradali dječak imao je samo 11 godina i 11 mjeseci. Možda je maštao da će za mjesec dana proslaviti rođendan, ali umjesto toga našao je večni počinak u jednoj od 33 zajedničke humke u prostranstvima Šumarica. I tu je godinama kasnije podignut muzej u obliku 33 kupole koje simbolizuju 33 grobnice u kojima počiva na hiljade nedužnih ljudi stradalih u Drugom svjetskom ratu.
"Збогом Мицо. Ја данас погибох. Збогом срце. Последња ми мисао на тебе. Буди сретна сине и без мене."
– 21.10.1941, последња порука Радисава Симића свом детету пред стрељање у Шумарицама. Спомен музеј 21. Октобар. pic.twitter.com/KNSbu57ANi
— MilanSremac (@MilanSremac) October 21, 2025
Za njihovu prolivenu krv kupole su optočene crvenom ciglom – bez prozora, jer im te tužne jeseni izlaza nije bilo. A prije ulaza – zid plača. Ne onaj kao u Jerusalimu, čak mu ni ime nije takvo, ali probajte da zadržite suzu kad pročitate poruke koje su stradalnici u odbrojavanju svojih posljednjih minuta i uzdaha pisali najmilijima.
Sačuvane oproštajne riječi
Teško je čitati i “Krvavu bajku”, a kamoli autentične poruke tih nedužnih sinova, očeva, supruga, deka i ujaka. Od 42 pronađene oprštajne rečenice koje se u originalu čuvaju unutar memorijalnog muzeja “21. oktobar” u Šumaricama, ovo su samo neke od njih.
“Zbogom dragi moji, nevino strada”.
“Tata, ja i Miša smo u topovskim šupama. Donesi nam ručak, meni džemper i neki ćilim. Donesi nam u teglici pekmeza. Tata idi kod direktora ako vredi. Tata, pošaljite nam nešto za jelo. Mama, ovdje je i ujka Petar. Pošaljite mu tri pakla divana i papira. Paja”
“Mila Ružice, oprosti. Sve na posljednjem času. Evo ti 850 dinara.”
“Zbogom Mico, ja danas pogiboh. Zbogom, sine, posljednja mi misao na tebe. Budi sretan, sine, i bez mene. Radisav”
“Srca moja i duše male. Miro, poljubi djecu umjesto mene. Slušajte mamu djeco i čuvajte se. Ljubi sve vaš tata Laza”
“Dragi tata i mama, pozdrav. Posljednji put, Ljubiša”
“Djeco, osvetite oca Steva”
“Sjećajte se mene jer me više nema. Vaš nesretni Laza”
100 naših za jednog njihovog
Tog krvavog dana u krvavom piru stegnut je obruč oko Kragujevca od strane njemačkih okupatora, a kako je bio pijačni dan, mnogi trgovci i seljaci iz okolnih mesta zadesili su se u ovom šumadisjkom gradu – ne znajući da su pohrili u smrti u okrilje.
Odvedeni su svi muškarci od 16 do 65 godina, žene i djeca, 300 učenika srednjih škola i šegrta, kao i 15 dječaka, čistača obuće, a pred streljački vod su izvedeni prema naredbi koja je propisivala strijeljanje 100 Srba za jednog ubijenog i 50 za jednog ranjenog njemačkog vojnika.
Rafali su počeli 21. oktobra u sedam sati ujutru i trajalo je neprekidno do 14 časova.
Među strijeljanim je bilo 217 maloletnih lica – 60 učenika gimnazije i 134 maloljetnika koji nisu išli u školu, kao i 23 djece ispod 15 godina starosti uglavnom romske nacionalnosti, prenosi Blic žena.
I kad stanete ispred tog spomenika u obliku rimskog broja pet, shvatite da su to zapravo slomljena krila ptice koja je tek trebalo da poleti, kao i ta nedužna deca kojoj je u istom trenutku otkucao i posljednji školski, i poslednji životni čas.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.