Kako je tada objašnjeno, nagrada je bila simbol „podrške za istorijski uspjeh“ i „vjetar u leđa“ za buduće pobjede. Samo što se, izgleda, taj vjetar još nije digao.
Mnogi su tada pomislili, pa eto, pitanje dana, možda sata, kad će pare leći. Međutim, osam mjeseci kasnije, jedino što je leglo jeste razočaranje.
Ček postoji, ali para nema. Ili kako bi se reklo u našem narodu, ima se, može se… obećati.
Možda je u nekom paralelnom svemiru, onom gdje stadion već svijetli, a aerodrom u Trebinju prima prve letove, novac i isplaćen.
Ali u ovom našem, jedina isplata bila je ona medijska. I to sve sa čekovima, i to onim velikim, na kojima je bilo ispisano 10.000 maraka. Idilična fotografija iz Palate predsjednika, obišla je u februaru sve medije.
Igrači su postali ponos Banjaluke, ali i žrtve „budžetske birokratije“ koja očito trči sporije od VAR provjere.
Milorad Dodik je tada poručio da je Borac „stabilan klub“ i da će institucije Srpske nastaviti da ga podržavaju.
E sad, neki će reći nije Borac ni blizu ove sezone, kakav je bio prošle, ali avaj, čekovi su bili za prošlu. Drugi će dodati da ni Dodik više nije što je bio.
Najavili su iz vrha vlasti i izgradnju multifunkcionalnog stadiona u Banjaluci, pa se sada navijači nadaju da će bar stadion biti gotov prije aerodroma u Trebinju.
Ili, ako baš neće ni to, da će bar neko u toj paralelnoj stvarnosti konačno, spasiti ček od prašine.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.