Društvo

(FOTO) PLES KOJI LIJEČI Kako terapija pokretom mijenja živote osoba sa Daunovim sindromom

U ritmu muzike i uz osmijehe koji griju srce, korisnici Down sindrom centra u Banjaluci pronalaze novi način izražavanja – pokretom i plesom.

(FOTO) PLES KOJI LIJEČI Kako terapija pokretom mijenja živote osoba sa Daunovim sindromom
FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE

Ova posebna terapija, pod rukovodstvom Zorana Jelića, direktora centra i kako sam voli reći „terapeuta za Daunov sindrom“, postala je više od vježbe postala je način da se tijelo i duša povežu kroz slobodu pokreta.

Terapija pokretom i plesom, kako je naziva Jelić, fizički je orijentisana psihoterapija koja kroz pokret i muziku podstiče emocionalni, kognitivni, socijalni i fizički razvoj osoba sa Daunovim sindromom.

– Ova terapija, koju smo pokrenuli u našem centru, spada u egzistencijalno-humanističke psihoterapije. Ranije smo uveli i ekspresivne art terapije te geštalt terapije, koje su dale izuzetne rezultate – objašnjava Jelić, ponosan na inovativne programe koje tim centra svakodnevno razvija.

FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE
FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE
FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE
FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE
FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE
FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE
FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE
FOTO: USTUPLJENE FOTOGRAFIJE

Efekti, kaže, nisu samo psihološki. Povećava se fleksibilnost, mišićna snaga i izdržljivost, poboljšavaju se kardiovaskularne funkcije, a ples pomaže i pravilnom razvoju kičme. Istovremeno, oslobađaju se endorfini – hormoni sreće, koji popravljaju raspoloženje, smanjuju napetost i pomažu kod emocionalno-ponašajnih poteškoća i neuroloških oštećenja.

– Osim improvizacije putem pokreta, veoma važnu ulogu imaju i druge neverbalne komponente – disanje, držanje, tonus mišića, ritam, mimika i korištenje prostora. Sve to zajedno čini cjelinu terapijskog izraza – ističe Jelić.

Pročitajte još

Sam proces, dodaje on, prolazi kroz četiri faze: pripremu i zagrijavanje, zatim inkubaciju u kojoj pokret postaje svjestan i simboličan, potom iluminaciju – trenutak uvida, i na kraju evaluaciju, kada se sumira značenje svega proživljenog.

Da bi sve to bilo moguće, važna je i saradnja sa akademskom zajednicom. Dugogodišnje partnerstvo sa Fakultetom fizičkog vaspitanja i sporta Univerziteta u Banjaluci donijelo je brojne projekte. Zajedno su osnovali i škole sporta za osobe sa Daunovim sindromom – prvu školu fudbala za mladiće i djevojke, te školu atletike.

– Sve te aktivnosti plod su zajedničkog rada i povjerenja. Kada osoba sa Daunovim sindromom kroz terapiju spozna svoje potencijale, tada raste i njeno samopouzdanje. A tek tada sama bira da zakorači u svijet sporta – kaže Jelić.