Jedna Vojvođanka je zbog ljubavi ravnicu zamijenila zlatiborskim selom. Danas sa porodicom uzgaja koze i kako je ljubav vodi i kroz posao, svakoj ponaosob dala je ime.
– Imamo Milu, Tanju, Jovanu, Zoru, Nikolinu… Baš smo se vezali za njih svi, cijela porodica. Baš su nam prirasle srcu i gledamo ih kao malu djecu. Moj posao je da sirim i da kuvam mlijeko. Koze hranim i muzem kada je neko zauzet, ali uglavnom svi radimo sve zajedno – kaže Ljiljana Raković.
Video možete pogledati ovdje.
Najmlađi u porodici prvi je naučio da muze koze i sa zadovoljstvom ravnopravno pomaže u svim poslovima.
– Osjetio sam veliku sreću kada su koze došle kod nas. Ja sam naučio prvi da muzem koze, to jest naučila me moja baba Cana. Kad se muzu, idu same dvije po dvije. Ja samo otvorim vrata, one znaju sam redoslijed i uđu – kaže Ljiljanin najmlađi sin Ognjen.
Rakovići na istom imanju već decenijama čuvaju tradiciju. Čuvaju i pisani trag o svom poreklu koji su im u amanet ostavili preci, prenosi RTS.
– Moj pokojni djeda volio je da skuplja te knjige da piše porijekla. Ja sam četvrta generacija, moji sinovi su peta generacija. Ostali smo tu da živimo na selu. Bavimo se poljoprivredom – kaže Petar Raković.
Stariji sin Viktor svoju budućnost vidi u Branešcima. Na ideju da uzgajaju koze došao je upravo on.
– Pa hajde da probam što da ne. Onda sam predložio mami i tati. Teško se nalazi ova vrsta alpskih koza. Mi smo našli preko ljudi koji se bave time. Tako smo rešili da nastavimo da matičimo naše. Nećemo više kupovati. Sve će to biti potomci od naših koza – kaže Viktor.
U vremenu kada sela odumiru, porodica Raković nastavlja da čuva vijekovno ognjište, zajedno sa vrednom Vojvođankom koja se navikla na planinsku klimu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.