Vodotoranj u Gradiški, jedini je u bivšoj Jugoslaviji, koji je od temelja do “krova” sagrađen od “sitne” cigle. A oblik mu je konusan, ili modnim rječnikom kazano, ima uski, elegantni struk.
Temelj vodotornja je krug prečnika 12 metara, na vrhu je to krug prečnika 10, a u “struku” samo 5 metara. Prilično komplikovano, pogotovo što u cijeloj konstrukciji, visokoj 50 metara, nema ni grama betona. Ipak, ni katastrofalni zemljotres u Banjaluci 1969. godine, koji se itekako osjetio u Gradiški, nije mu ni pera odbio.
– To znači da su inženjeri i majstori, koji su gradili toranj, perfektno uradili posao – kaže za Srpskainfo Sandro Zeničanin, direktor Komunalnog preduzeća “Vodovod” Gradiška.
Svaka čast inženjerima, ali u izgradnji čudesnog vodotornja, glavni su bili majstori – zidari.
Toranj su gradili čuveni Crnotravci, majstori iz Crne Trave u Srbiji, poznati po izgradnji neuništvih visokih dimnjaka.
– Crnotravci su toranj gradili od 1963. do 1965. godine. Izgradili su dupli zid od klasične pečene opeke, ili u narodu poznate sitne cigle – kaže Zeničanin.
Računica pokazuju da su vrijedni Crnotravci u ovu džinovsku građevinu ugradili oko 360.000 cigli. I za 60 godina, dakle od vremena kad je posljednja cigla ugrađena, nijedna se nije ni pomjerila.
Tako je vodotoranj preživio i banjalučki zemljotres i rat devedesetih i nadživio moćnu državu u kojoj je sagrađen.
Mnogi se dive ovom čudu neimarstva, a čemu ono služi? Kako mu i samo ime kaže, vodotoranj je ključan za vodosnabdjevanje Gradiške i okoline, dakle ravnog Lijevče polja.
– Pošto je ovdje nadmorska visina 92 metra, mora da postoji vodeni stub, to jest uzvišenje, sa kojeg se voda šalje ka potrošačima – objašnjava Zeničanin.
Sve u svemu od vodotornja zavisi 48.000 ljudi, koji bi, da nema ovog gorostasa, ostali bez vode.
Da je u pitanju ozbiljna rabota, svjedoči i radna atmosfera u utrobi vodotornja, gdje je smješten komandno-upravljački centar sistema vodosnabdijevanja na izvorištu “Žeravica”. Brojke na monitorima pokazuju protok hiljade kubika pitke vode, a voda je, uzgred budi rečeno, tako kvalitetna da bi mogla direktno u česmu.
Ipak, ljudi iz “Vodovoda”, preventive radu, dodaju minimalnu količini hlora.
A pošto gradiški “Vodovod” provodi brojne projekte, u kojima su partneri sručnjaci iz Evrope i svijeta, brojni Nijemci, Švajcarci i Japanci su bili u prilici da vide vodotoranj u Žeravici. I bili su impresionirani.
– Svi oni su se slikali pored vodotornja, a nije im bilo teško ni da se stepenicama popnu na vrh. To je prilično naporna misija, ali vrijedi svakog koraka, jer sa vrha vodotornja puca pogled za pamćenje. Pogotovo ljeti, kad je vedro, vidi se cijela Gradiška i dobar dio Lijevče polja, a vidi se i Hrvatska, odnosno Evropska unija, preko Save – priča Zeničanin.
A sve to znači da bi vodotoranj mogao biti i turistička atrakcija. Pogotovo ako bi se ugradio lift, kako bi i oni koji nemaju snage ili volje da “palninare” stepenicama, mogli stići do čarobnog pogleda koji puca sa vrha tornja.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.