Magazin

Muškarčina i prvi vrhunac nisu jedini faktori: Vladeta Jerotić otkriva RAZLOGE PRELJUBE kod žena

Vladeta Jerotić, čuveni srpski akademik, psihijatar i pisac, ostavio je za sobom brojne tekstove i predavanja koja i danas služe kao smjernice za život.

Par se ljubi
FOTO: MORT/PEXELS

Među temama kojima se bavio našla se i prevara u braku. Jednom je jasno razlikovao dve situacije u kojima žena vara.

Ako voliš, imaš normalne odnose. A žena koja je prevarila bez ljubavi, zato što je zgodan onaj koji joj se udvara, bude frigidna sa ljubavnikom, a normalan orga*am ima sa mužem. To je jedna varijanta.

Druga je suprotna: sa mužem ništa ne doživljava, pa se pojavi neki muškarac s kojim prvi put doživi orga*am. To su vrlo opasne stvari, poručio je Jerotić, prenosi Lepa i Srećna.

Vladeta Jerotić
FOTO: PETAR DIMITRIJEVIĆ / RINGIER

Na isto pitanje, šta da radi žena koja se našla u toj situaciji, dao je kratak i oštar savjet.

Budite hrišćanka i vratite se mužu, iako on možda nije dobar u krevetu

-U dugogodišnjoj karijeri nisam vidio ni muškarca ni ženu da su poludjeli ako su apstinirali – rekao Jerotić.

U cijelom razgovoru, ali i u kasnijim objašnjenjima, isticao je i pozadinske razloge prevara. Jedan od bitnih faktora je ljubomora, a još jedan motiv može biti osvetnički odgovor.

Pročitajte još

Kada su razmatrali motive, kaže da žene iz osvete mogu da prevare ako ih je partner prvi prevario. Ljubomora je tu presudna.

U svojoj analizi ljubomore dodaje i dublji psihološki stav.

Ljubomora počiva na kaptativnoj ljubavi, u osnovi egoističnoj i pohlepnoj. Afektivna osnova ljubomore je strah od odvajanja i strah od gubitka, otud u svakoj ljubomori ima potrebe za posjedovanjem i gospodarеnjem, koju porodična i šira društvena struktura pojačava ili slabi. Ljubomora je manje se*sualna strast, više težnja za moći.

Ne gubimo ipak nadu. Bračna psihološka savjetovališta imaju danas pune ruke posla i često uspješno obavljaju svoj plemeniti, stručni i duhovni zadatak. Sve se može u životu popraviti, zalijеčiti ili izliječiti, zašto ne onda i neki brak, pod uslovom da se u njemu nisu ugasili plamičci ljubavi, odnosno duhovnosti.

Naglašava i da voljeti znači razumijeti i opraštati. A opraštanje je stvar koju svako mora da izabere, iako je teško voljeti nekoga onakvog kakav jeste.

Nije, doduše, lako voleti čovjeka onakvog kakav jeste, ali samo ako budemo u stanju da ga ne samo prihvatimo već i da ga zavolimo upravo onakvog kakav jeste, podstaćićemo ga da postane onakav kakav može da bude. Zato, ako nekoga stvarno volite, pokušajte da ga promijenite svojom ljubavlju, a ne ultimatumima.

Nezaobilazan dio njegove poruke tiče se i šire slike ljubavi u braku, monogamije i idealnog stanja prema kom treba težiti, iako je teško ostvariti. Citira filozofa ili teoretičara poimanja ljubavi i zajednice, podsjećajući nas da monogamna zajednica muškarca i žene zasnovana na vječnoj ljubavi postoji prije svega kao ideal.

Zato, kaže, svako treba da njeguje brak, jer nije isto u pedesetoj kao u dvadesetoj.

Citiraću Majndorfa koji kaže da monogamna zajednica muškarca i žene zasnovana na vječnoj ljubavi postoji samo kao ideal. Zbog toga, svako treba da neguje brak. Nije lako sačuvati ljubav. I nije isto u 50. kao kada ste imali 20 godina. Razvijajte se. Njegujmo brak što duže. Šta ćemo bez braka? Trećina Evropljana neće brak, a zašto mladi neće? Zato što su imali loš primer roditelja. Najbolji je njegovati ga da doživite zlatnu svadbu.