Jako sam razočarana. Ne znam više šta da radimo, priča Nikolina, koja sa suprugom vodi farmu sa 38 grla, muznih krava i junica.
Posljednja 3 dana struje nije bilo uopšte. Nestanci električne energije u Dolini Japre, na području trafostanice Gornji Agići, za njih nisu izuzetak, već pravilo još od 2014. godine.
– To je jedna velika katastrofa. U šta god da se okrenemo, ništa ne uspijeva kad je struja u pitanju. Znamo ostati bez struje po 3, 4, pa i pet dana, zavisno od vremenskih uslova. Nekad je nema iz čista mira usred ljeta, u sred dana, kad su najveće vrućine. Nikad nije sigurno. I stalno strijepimo – priča Nikolina za Srpskainfo.
Osnovali su farmu da zadrže na selu sinove koji danas imaju 17 i 21 godinu.
– Nismo htjelu da idu daleko, u bijeli svijet, daleko od kuće, da budu željni roditelja, kao što sam ja željna – kaže.
Ali posljednjih mjeseci, ona priznaje, sve se nagomilalo i sručilo na nju odjednom. Prvi udarac bio je smanjenje otkupa mlijeka za 10 posto i smanjenje cijene po litri za 0,5 KM. U prva tri mjeseca ove godine na njenoj farmi biće proizvedeno 30.000 litara mlijeka, a mljekari će moći da proda tek 9.000 litara. Šta će sa viškom ne zna, jer nije imala ni vremena da razmišlja o tome.
– Kad sam čula da će imati samo 101 litar dnevnog otkupa, cijelu noć nisam spavala, imala sam gušenje i osjećala jak stres. To me gotovo oborilo. Trebala sam ostati u bolnici, ali nisam htjela – priča Nikolina.
Nedugo zatim, porodicu je pogodio smrtni slučaj, a zatim je nestalo struje.
– Sve se nagomilalo. Smrtni slučaj, nestanak struje, smanjen otkup mlijeka i niža cijena… sve odjednom. Nisam imala vremena da razmišljam o viškovima, gubicima, obavezama. Sve se skupilo i osjećala sam se potpuno izgubljeno – priznaje.
Bez struje nema ni normalne muže. Posljednja 3 dana potrošili su oko 60 litara benzina na agregat, samo da spasu ono što se spasiti može. Agregat ne može zamijeniti sistem, a svaki sat bez struje donosi nove gubitke.
– Sve ovo stvara ogromne finansijske probleme. Očekivala sam da od svog rada mogu pošteno da živim i da izmirim sve svoje obaveze. A došlo je vrijeme da od svoga ne mogu da živim. To najviše boli – kaže.
Najviše je, priznaje, boli zbog djece.
– Mislila sam da sam napravila najbolji potez u životu. Da ostanemo na selu, da živimo zajedno, da se podržavamo. A sad sam izgubljena. Ne znam kako dalje. Ne znam da li je ovo samo trenutak kad čovjek više ne vidi izlaz – govori Nikolina.
Na sve to putevi u ovom selu nisu prohodni, cisterna koja odvozi mlijeko sa ove farme danas nije dolazila.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.